Ove godine u Baziku svadbi k’o u priči. Ne znam koja je već bila po redu u subotu kada se ženio Brano Lukač. I neka ih je. Lijepo je kada se momci žene. U Baziku ih ima, hvala Bogu, kao malo kada do sada. Sve kršni momci, zgodni, lijepi. Ma pravi lavovi…
- Postavite ovdje svoj oglas -
Samo malo koji od njih se odluči stati na ludi kamen. Izgleda radije lumpuju kao lavovi samci. Hajde i to je za lavove. Samo trebaju znati da ih ženidba čeka i da ju neće moći izbjeći i da će ih buduće bazičke snajke na to natjerati prije ili kasnije. Mogu se oni boriti, joguniti, ali kad-tad će biti stjerani u ćošak i njihova rika će utihnuti. Malo šale nije na odmet, shvatit će ti mladići moj humor. Ali da ne bi sve ostalo na tome treba ponoviti činjenicu da stvarno imamo, kako se kaže „zrele momke“, i da ćemo u narednim godinama sigurno imati još puno lijepih svadbi.
A svadbe su izgleda jedini događaji koje imamo u selu. Kad su svadbe tu i tamo se skupimo, vidimo i to je sve od nekakvog društvenog života u Baziku. Gastarbajteri su se vratili u svoje baze na Zapadu, a selo je ostalo pusto. I ne samo naš Bazik. Cijela Posavina je opustjela.
Jedino gdje se može vidjeti netko to je ispred starog bazičkog doma ili bolje je reći ispred kladionice. Kladioničara nikada ne manjka i kladionica je jedino što u Baziku radi. Iako imam osjećaj da tamo i nema nekog prometa, jer kad prođem pored doma ne viđam baš neku gužvu. Ali dok ju ne zatvaraju znači da ipak biznis ide.
Ne kladim se i ne zalazim u kladionicu i nemam ništa protiv onih koji se zabavljaju pogađanjem sportskih rezultata. Valjda netko od njih šta i ubode. Većina sigurno samo troši, jer sve dok firma radi znak je da su im prihodi znatno veći od rashoda.
Šteta je samo što nemamo i neke druge oblike društvenog života. Sport je u Baziku već odavno mrtav. Bazičani se radije, kao lavovi, drže debele hladovine i samo ih glad za ovim ili onim natjera da se pomjere. A što nam je drugo preostalo? Tkogod je mogao raditi otišao je vani. A mi koji smo ostali dovijamo se na različite načine. Koga je zakačila državna služba nekako se i koprca. I ja svoju mirovinu razvučem kao harmoniku pa uspijem dočekati sljedeću. Nešto se malo i poljoprivrede uradi. S tim da se malo tko od poljoprivrednika hvali da mu u toj branši ide dobro.
Počela nam je i predizborna kampanja. Za mjesec dana nas očekuju izbori. Kažu pobjednik se već zna. Neću ovom prigodom o tome. Neću kvariti idilu i lijep život koji nam pobjednici donose. O tome vjerojatno u nekom drugom tekst za koji dan.
Za ovaj put ovoliko od mene.
Pozdrav Bazičankama i Bazičanima ma gdje bili.
Autor: Perica Dujmenović
- Postavite ovdje svoj oglas -
