Još malo pa bi bila godina dana kako ništa nisam objavio na ovoj našoj stranici. Imao sam volju, ali nisam imao motiva. Odnosno, nije bilo tako značajnih novosti u Baziku koje bi zavrijedile pozornost većeg broja posjetitelja.
- Postavite ovdje svoj oglas -
Objavim kada netko umre i to je uglavnom sve. Nažalost, to su jedine vijesti u selu. Volio bih da imamo neke druge, puno vedrije vijesti.
Možda ih i ima, ali ne dolazim do njih. Svi drugi koji bi i imali kakvu informaciju nisu voljni surađivati i očito im nije stalo da se vijesti objavljuju na stranici. Ili možda imaju neke druge razloge… Njihovo pravo i nikomu ništa ne zamjeram. Oni pak koji očekuju od mene više moraju znati da mogu objaviti samo one informacije koje su mi dostupne. I sve što saznam to i objavim. Ono što nisam objavio znači da nisam za tu novost ni čuo.
Ne sekiram se zbog toga. Kad ne treba drugima ne treba ni meni.
Dok mogu, objavljivat ću ono što mogu, pa kom se svidjelo dobro, kom se ne svidjelo, opet dobro.
MALO TOGA SE DOGAĐA U BAZIKU
Dugo ništa nije objavljeno jer se u Baziku praktično ništa ne događa.
Nekada bi tijekom srpnja i kolovoza malo selo živnulo. Na odmore dođu mnogi naši koji su vani. Tu i tamo se ponešto organizira. Imali smo jedno vrijeme odbojkaški turnir. Zbog odbojkaškog turnira organizirao se i nogometni. Drukčije se to ne može protumačiti, jer otkako se prestalo s odbojkom prestalo se i sa nogometom.
Naš nogometni klub ne postoji ima već par godina. Bazičani koji igraju nogomet, a još su ovdje, skrasili su se u nogometnim klubovi u susjednim mjestima. Ono što je lijepo za čuti oni su u tim klubovima ponajbolji igrači. Lijepo. A ujedno imamo razloga za žaliti što mi nemamo snage, a objektivno ni mogućnosti održati naš klub.
Malo je izgledno da ćemo ga više i imati. Mreže postavljene na golove stoje i zimi i ljeti. Propadaju. Nitko se ne sjeti skinuti ih i čuvati za neka možda bolja vremena. Kako se sve čuva i održava bit će da na ta nova vremena nitko više ne računa. Kao da gotovo sigurno bolja vremena neće doći pa se stoga sve prepustilo stihiji i polaganom propadanju.
Danas naravno nije takva situacija. Trava je pokošena, sijeno je balirano i odveženo. Ponikla je nova trava koja se relativno redovno kosi, ali što nam vrijedi kada nema tko da potrči po njemu.
Antene su nestale… Semafor tko zna gdje je. Valjda je još na životu. A mreža i dalje stoji na odbojkaškom terenu. Pred prvu zimu sam je sam skinuo. Žao mi bilo da propada tijekom hladnih zimskih dana gdje su je padaline i jaki mrazovi uništavali nepovratno. Na proljeće su ponovo tražili od mene mrežu. Sačuvao sam ju i postavljena je ponovo. Došla je i druga zima…?! Ponovo sam ju trebao skinuti i sačuvati za sljedeću sezonu. Nisam, i neću više. Čovjek sve što je bolji prema njemu su sve gori. Odustao sam. Kad neće nitko neću ni ja. Možda i bi da mi se makar netko htio zahvaliti. Neće i ne mora, kao što ni ja ne moram paziti na imovinu koja me se više ne tiče. Ostaje samo da žalim što sam išta poklanjao.
A mreža i dalje stoji… Kao da je prošla ratna vremena, a ne dvoje zime. I opet će prezimiti na terenu. Možda izdrži još sezonu dvije, a onda će i njoj doći kraj.
Možda se nađe neki novi dobrotvor. Uzet će se nova mreža. A možda neće ni trebati… Znamo svi zašto!
ALI SE IPAK DOGAĐA
Da se malo odmaknem od ovih kritika koje ionako ljudi ne vole čuti pa da koju kažem i o onim pozitivnim stvarima koje imamo.
Kao što rekoh selo ljeti malo živne. Tako je i ovaj put bilo, ali čini mi se slabije nego ranijih godina. Ne dolaze ni svi u Bazik na odmore kao nekada. Ili ako i dođu slabo su izvan svojih kuća pa ih je teško vidjeti. U selu ništa ne radi osim kladionice. Kladionica ima svoje mušterije i nije i ne može biti mjesto okupljanja svih Bazičana, jer nije svima samo do klađenja. Ali eto tako je kako je.
Kad već Bazik ne organizira ništa, uspjeli su se organizirati Bazičani. Jedan broj njih koji voli nogomet organizirali su se pod imenom Bazik City i kao nogometna momčad nastupili su na turniru u Grebnicama. Nisam bio na turniru, ali saznajem da je bilo 16 ekipa i da su bazički mladići izašli kao prvi.
Da, pobijedili su na turniru i treba im na tomu čestitati. Svaka im čast. Pokazali su da u nama ima još krvi. Nemamo snage za imati klub, ali imamo igrače za prva mjesta. Zavidi li nam tko na tomu? Ne treba, ali to je odveć u ljudskoj krvi. Sve vam ljudi oproste, ali uspjeh vrlo teško.
Više slika, podaci o rezultatima i tko je sve igrao piše na Facebook profilu HNK 9. lipanj.
Ove godine, kako stvari stoje u Baziku imamo samo jednu svadbu. Odnosno, već smo ju imali.
U ponedjeljek su se vjenčali Danijel Stanić (Lukin) i Ivana Mijić.
Svadbeno veselje je upriličeno u restoranu Yimor u Domaljevcu.
Nema se tu puno što za reći, uobičajena svadba kakve u Baziku uglavnom imamo. Veseli se, jedi, pij… Tko voli igrati, poigra. Ovakvi kao ja presjedimo cijelu svadbu. I moram reći uopće se ne osjećam loše, kao nadam se i drugi poput mene. Netko se u nečemu nađe…
Muzika dobra, Draletov sin po meni puno kvalitetniji pjevač od mega popularnog oca krči pristojno svoj put ka slavi. Pjevačicu ne znam, al se vidi da žena (ili djevojka ne znam) zna pjevati. Za razliku od mnogih pevaljki koje smo znali viđati u svadbama, a koje joj nisu ni do koljena. U svakom slučaju dobra ekipa za dobru zabavu. Može se preporučiti i drugima. Nije reklama za njih, nego moj subjektivni dojam. A kako su već najavljene 3 svadbe iduće godine (što se već sada zna, a šuška se i o četvrtoj) vjerojatno ćemo iste pjevače vidjeti makar kod jednih bazičkih svatova i iduće godine.
Osim vijesti o pobjedi na turniru i ženidbi Danijela Džimijevog pod dobru vijest bi se moglo podvući da se nešto u selu i izgrađuje.
Radovi su u toku. Ako se ne varam riječ je o terenu za boćanje…
Ali ovom prilikom nećemo više o ovome nego kada se radovi privedu kraju, napravit ću koju fotografiju pa ću i tu novinu dokumentirati na ovoj stranici.
Vjerujem da će to biti za koji dan. Do tada budite mi pozdravljeni, ma gdje se nalazili.
Perica Dujmenović | domaljevac-samac.com
- Postavite ovdje svoj oglas -
