- Postavite ovdje svoj oglas -
Sveta Ana je najradosniji praznik Domaljevcana . Fiksiran je za datum 26. Jul (srpanj). Tradicionalno se slavi na osobit i za Domaljevac prepoznatljiv način.
Uoči Svete Ane izlazi se “u selo“, na večernju šetnju, na glazbu i gozbu pod neki šator razapet za tu prigodu, te na vozaljke i silne šatre postavljene uz put od Taše, pa sve do Doma.
Na sam dan Svete Ane, žene u tradicionalnim narodnim nošnjama, a muškarci u najboljim odijelima, idu na Ranu i posebno na Veliku misu u crkvu. Djeca se ponovljaju u novu i najsvečaniju odjeću. Po završetku Svete mise, ispred crkve svi zaigraju veliko kolo. Najveće i najsvečanije u toku cijele godine.
Poslije mise se ide kući i to svako sa sa velikim brojem gostiju. U okviru šire obitelji koju bi okupila baš Sveta Ana, ruča se najbolji i najsvečaniji ručak na kojem, tradicionalno mora biti: najbolja juha, sarma ili punjene paprike, pečenica od mladog praseta, salata od paradajza, te kolača svih vrsta u izobilju. Zalivaju se te blagodeti i poslastice najboljim pićem, za svakog gosta prema želji.
Poslije podne se izlazilo u selo, obično na nogometnu utakmicu, razgledaju se šatre, pije i gosti uz izvornu ili narodnu glazbu pod šatorima, seta, susreće, upoznaje, zaljubljuje, ljudora…
Naveče vecera, pa opet isto. Djeca dobijaju za taj dan vise novaca kao “džeparac” nego li obično, kupuje im se ili kupuju sami raznovrsne igračke, jedu slatkiše koliko god im je volja, vozaju se na ringišpilu, probavaja gotovo obaveznu “šećernu vatu”, voze autice na struju, gađaju neke sibice zračnom puškom, igraju „kavike na navike„ , uzivaju..
A kući se vraćaju obično bez para (uvijek fali još malo!), umorni i sretni – na radost svojih roditelja. Sutradan se prepričava sve do u tančine. I planira šta će i kako će na sljedećoj Svetoj Ani.
Tekst preuzet iz arhiva domaljevac.com
- Postavite ovdje svoj oglas -
