domaljevac-šamac.com
Portal za općinu Domaljevac-Šamac

Slikom i riječju na blagdan Tijelova u Grebnicama

Svaka slika govori više od tisuću riječi

0 453

U četvrtak su vjernici katolici proslavili blagdan Tijelova. Zašto se Tijelovo slavi? O blagdanu Tijelova pročitajte u nastavku ovog teksta. Također donosimo par fotografija iz župne crkve u Grebnicama na blagdan Tijelova i jednu kratku priču o tim fotografijama.

- Postavite ovdje svoj oglas -

U četvrtak su katolici proslavili blagdan Tijelova ili kako se za taj blagdan kod nas češće kaže Brašančevo. Zašto Tijelovo i zašto Brašančevo?

Wikipedia blagdan Tijelova opisuje na sljedeći način: Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, katolički je blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa).

Wikipedia također navodi kako se u nekim krajevima bilježe i izrazi: Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan, u okolici Dubrovnika i na Pelješcu Korosante (prema tal. Corpo Sancto, Sveto Tijelo)…

Kod nas se uglavnom koristi izraz Brašančevo. Izraz nastao od riječi brašno, a od brašna se pravi kruh, a kruh u pretvorbi na sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Otuda naš izraz Brašančevo za blagdan Tijelova.

POVIJEST BLAGDANA

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje, a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote je u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sv. Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV., 1264. godine objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije) želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu. No brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu (Internet portali).

DOGAĐAJ U LUDBREGU

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Kristovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503.-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

PROCESIJE

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tijelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Sudjelovanjem u procesiji posvjedočuje se put za Kristom, vjera i poštivanje kršćanske tradicije i običaja.

BRAŠANČEVO U GREBNICAMA

Autor ovog priloga ove godine (kao i svake prethodne) na blagdan Tijelova sudjelovao je na sv. misi i tijelovskoj procesiji u Grebnicama. Prvenstveno kao vjernik, ali i kao fotograf koji je „imao zadatak“ da načini fotografije sa misnog slavlja u grebničkoj crkvi i da ovjekovječi tijelovsku procesiju koju je u Grebnicama predvodio župnik fra Marijan Živković.

Župnik fra Marijan Živković sa ministrantima za vrijeme sv. mise na blagdan Tijelova u župnoj crkvi u Grebnicama.

Velike dvije galerije slika objavljene su na župnoj web stranici www.zupa-grebnice.com

Za potrebe ovog teksta izdvojene su posebne fotografije koje nisu objavljene nigdje nego sam ih ostavio za objaviti na ovom portalu.

Naime, kada radim fotografije mnoštva s posebnim užitkom fotografiram djecu. I to onu najmanju. Kao fotografu, amateru, ili fotografu koji želi postati više od amaterskog fotografa neopisiva inspiraciju dolazi od malene djece.

Iako se tijekom slikanja događaja načini mnoštvo spontanih fotografija, jer ljudi, poglavito na misi ili kada su koncentrirani i zaokupljeni samim događajem ne stignu promatrati fotografa pa tako izostane poziranje koje je uvjerljivije od onog nenametljivog, ali svjesnog. Svatko kada zna da ga se snima, iako nastoji pokazati prirodni izgled i prirodno ponašanje, iskusnom oku odaje svjesnost događanja i htio ne htio nastoji, prikriveno, pozirati kako bi na fotografiji izgledao bolje. To je jednostavno spontana reakcija svih ljudi i rekao bih očekivano i normalno ponašanje svakoga od nas.

Međutim, s djecom je situacija ipak drukčija. Malena djeca još nisu svjesna što je fotografija i uglavnom ne znaju kako se ponašati kada fotograf na njih usmjeri objektiv. Ona su tako prirodna, spontana. Njihova reakcije odiše sa toliko nevinošću i iskrenošću da je naprosto užitak fotografirati ih.

Ispod donosimo nekoliko fotografija djece koje izdvajamo za ovu priču. Sve fotografije su snimljene na sv. misi ili tijekom tijelovske procesije u Grebnicama na blagdan Tijelova.

Iako na slikama ima izuzetno malene dječice ona na nekim fotografijama kao da me hoće demantirati. Neka od njih su vrlo spretno zauzela pozu kao nekakvi manekeni ili su prema objektivu uputili smiješak po uzoru na Mona Lizu… Djeca, iako još ni u školu nisu krenuli, ipak znaju o čemu se radi i što čiko s kamerom u ruci radi.

Pogledajte samo ovog manekena kako mi je pozirao shvativši da sam kameru okrenuo prema njemu.

Mali Prgomet je odmah pokazao i zanimanje i radoznalost prema kameri. Prišao mi je i zatražio kameru da on slika. Volim djecu i rado bih se poigrao sa svakim djetetom, ali tijekom sv. mise nisam baš mogao posvetiti se instrukcijama i pokazivanju kamere i objašnjavanju malom kako kamera funkcionira. Ali smo nas dva ipak napravili jednu fotografiju, zajedničku. Mali Prgomet je držao fotoaparat (za njega preteška igračka), a ja sam samo pokazao gumb gdje će pritisnuti, jer primijetio sam da dječačić pogledom pretražuje po kameri gdje li se to pritisne da se napravi slika. Dijete očito zna da treba negdje kliknuti, ali s modelom moje kamere nije na „ti“ pa se vidjelo da se teško snalazi.

Shvativši u kojem je problemu novi mladi fotograf odmah sam mu pokazao gdje se nalazi to čarobno dugme. I za sekundu dvije nastala je ova slika ispod.

Nije ni loše za ovako malog početnika. Moram priznati, uživali smo obojica. Nisam se mogao više družiti s njim nego sam se okrenuo svom zadatku da načinim nekoliko fotografija za potrebe župne stranice.

U nastavku donosim još par fotografija dječaka i djevojčica koji su mi bilo pozirali, bilo da sam ih uhvatio u objektiv, a da za to nisu ni znali.

 

NAPOMENA: Ukoliko netko od roditelja nije suglasan da slike djeteta budu objavljene ovdje molimo da nas kontaktira na info@domaljevac-samac.com.

Za domaljevac-samac.com priredio Perica Dujmenović

- Postavite ovdje svoj oglas -

Učitavanje...