Otvaranje doma na bazički način

Bez sumnje, cijela manifestacija bila je prožeta jakom dozom politike. I te kako se osjeća predizborno ozračje, ali i nervoza pojedinih političkih aktera koji ne baš opušteni ulaze u novi krug izbora koji nam slijedi najesen. Iako sam pripadnik jedne političke opcije pokušat će se suzdržati od pristranih stavova i ovom članku dati dozu objektivnosti. Barem onoliko koliko se to može.

Čin otvaranja doma uvršten je u kalendar manifestacije Dani općine Domaljevac-Šamac. Samo presijecanje vrpce i otvaranje prostorija novog doma manje-više zadovoljio je protokolarnu formu i nije trajao duže od 5 ili 10 minuta. Poanta svečanosti otvaranja doma bila je u proslavi tog čina. Bazičani su nakon dugo godina dobili jedan finaliziran kapitalni projekt koji će služiti svim mještanima. Onako kako je i uobičajeno red je bio da se okupe mještani sela i da taj događaj obilježe jednim lijepim slavljem.

Nositelj aktivnosti ove proslave u cijelosti su bili mještani Bazika. Skupina aktivista obišla je cijelo selo i prikupila dragovoljne priloge s kojim je podmiren trošak ove fešte. Po iskazima istih odziv je bio dobar i velika većina Bazičana dala je svoje priloge.

Mora se priznati pečenje je bilo na razini. Pića po volji, a ni kolači nisu nedostajali. Pohvala organizatorima. Nitko nije ostao ni gladan ni žedan. Da cijela fešta ne bi bila suhoparna pobrinule su se „Vesele Domlječanke“ uz pratnju na šargiji i violini. Uz ozvučenje i koju kriglu točenog piva više napravljen je pravi štimung.

Osim Bazičana svoje mjesto pod šatorom su našli brojni gosti iz Grebnica i Domaljevca. Prije svih istaknuo bih našeg župnika fra Franu Oršolića koji nije krio simpatije prema pozitivnim djelatnostima i zbivanjima u zajednici kao što je ovaj projekt sa izgradnjom mjesnog doma. Iako fra Frano nije Bazičanin pokazao je više zadovoljstva nego neki Bazičani. Na žalost i sramotu nas Bazičana!

Odazvali su se djelatnici općine na čelu s općinskim načelnikom Željkom Josić. Došli su i vijećnici Općinskog vijeća Domaljevac-Šamac koje je predvodio predsjednik vijeća gospodin Branimir Mijić. Jedini naš ministar Mato Brkić također je sudjelovao na svečanosti. Uz navedene funkcionare ispod šatora su se mogli vidjeti i mnogi drugi politički djelatnici s područja naše općine. Praktično iz svih stranaka.

Premijer Vlade Županije Posavske Marijan Oršolić boravio je jedno vrijeme na platou ispred doma, ali se nije priključio ostalim gostima. Osobno nemam informaciju o ulozi Premijera na ovoj svečanosti u Baziku. Tako da je i za mene nepoznanica zašto je gospodin Oršolić kratko boravio na svečanosti i zašto se nije pridružio ostalim gostima. Vjerujem da će bolje informirani u svojim komentarima rasvijetliti i tu nepoznanicu.

Da ima trzavica na relaciji dva HDZ-a na području naše općine (a i šire) ima. I to je poznato svima koji su na bilo koji način involvirani u politiku. Da su dva HDZ-a u „ljubavi“ kao đavo i tamjan vidno je na svakom koraku.

Možda je i to razlog zašto je općinski načelnik Željko Josić (HDZ 1990) svečano uručio ključeve predsjedniku općinske organizacije Posavske stranke Marku Blažanoviću, a ne predsjedniku MZ Bazik Mati Brkiću (HDZ BiH).

Neskriveni sukobi i rivalstvo jedino su moguće objašnjenje vidnih nesuglasica dva HDZ-a. U takvoj situaciji treći koristi „gužvu“. Posavska stranka se nameće kao netko tko može nadići trzavice ovakve vrste i na sebe preuzeti odgovornost da društveni život koliko toliko funkcionira (dobro, ovo je bilo malo vode na mlin moje stranke i vjerujem nećete mi zamjeriti, drugi bi sigurno bili žešći).

I sada ono najgore što sam na početku teksta i najavljivao.

U vrijeme kada je načelnik Josić uzeo riječ i obratio se nazočnima jedan naš mještanin (neću mu navoditi ime jer su ionako svi čuli o kome se radi, a osobno nemam namjeru koristiti ovaj portal i u negativnom kontekstu etiketirati ljude bez obzira što činili i kako se ponašali) ponio se neprimjereno. Jednom riječju svi su se zapitali što mu je to trebalo? Prekidao je načelnika općine vrlo tendenciozno, glasno i neprimjereno u svakom smislu. Javnost zna da postoji animozitet između dotične osobe i općinskog načelnika. Možda je između njih dvojice privatno žešći obračun po srijedi. Bilo s kim da porazgovaraš svatko ima svoju priču, a do prave istine teško je doći.

Bez obzira na sve, procjenjujem da incident nije bio osobne naravi nego da ima svoju političku pozadinu koja je izravno uvjetovana već spomenutom nesnošljivošću između dva HDZ-a i izborima koji nam predstoje kako za vijećnike u općinskom vijeću tako i za izbor načelnika općine.

Svatko ima pravo podržati ili ne podržati neku političku opciju. Javno, dapače. Ali ovo što nam se desilo u srijedu za vrijeme svečanosti otvaranja novog doma svakako je prevršilo svaku mjeru. Osobno vjerujem da je izgrednik svojim činom ponajviše naštetio samom sebi. Htjeli mi ili ne svojim činom naštetio je ugledu sela. Brojni gosti su se zgražali ne nekontrolirane povike. Ipak ono što može sprati ljagu sa sela je izoliranost incidenta na jednu osobu. Nitko ga nije podržao u njegovom buntu. Čak što više svi oko njega su ga smirivali. Na kraju valjda je razum prevladao i situacija se smirila. Gosti su se okrenuli izvornoj glazbi hladnoj pivi i do kasno u noć profeštali kako i dolikuje ovakvim manifestacijama.

Međutim, moram izraziti još jedno zapažanje koje također ima svoju političku pozadinu. Naime, očekivao se veći odziv samih Bazičana i Bazičanki. Mnogi koji su dali novce i pomogli organizaciju ove svečanosti nisu došli osobno podržati otvaranje doma. Izgleda kako im se politika uvukla pod kožu. Stranke im predstavljaju noćnu moru. Ja bih možda ipak naglasio da se radi o beskičmenjacima i ljudima bez svoga „ja“. Nemam namjeru vrijeđati ih, ali svakako im treba reći da si ne umišljaju kako su najpametniji i da im njihovo ponašanje ne služi na čast. Isti su se uplašili da im netko iz HDZ-a ne bi prigovorio što će oni na proslavi koju organizira „devedesetka“?! Možda bi ostali bez posla kojeg im je ionako HDZ dao. Treba odraditi vjernost stranci… bla, bla. Znate već na što se misli.

Nisu imali hrabrosti kao kolege im iz njihovog HDZ-a. Možda oni koji su bili nisu stranačka potrošna roba. Oni se smiju pojaviti bilo gdje i njima nitko ništa ne može ili neće. Ovi ostali bi došli, ali da ih nitko ne vidi i da nitko ne zna da su ondje bili. Boje se. HDZ im je utjerao strah u kosti. I neka im je. Takvi ljudi nisu ništa bolje ni zaslužili. Naravno, ova kritika se ne odnosi na one koji su uistinu bili spriječeni drugim obvezama i na one koji se ograđuju od ovakvih društvenih aktivnosti bez obzira kako politički razmišljali.

Na skupu je bilo ljudi iz svih stranaka. Iz oba HDZ-a, iz Posavske stranke, iz HSP-a, iz HSS/NHI-a. Možda i iz nekih drugih stranaka. Oni su došli na feštu. Došli su proslaviti otvorenje doma u Baziku. Pokazali su karakter i pokazali svoje „ja“. Svaka im čast svima, bez obzira iz koje stranke dolazili.

Ovakve fešte nikako ne smiju biti stranački obojene. Nisu važna međusobna politička uvjerenja. Ovo je projekt od sveopćeg značaja. Projekt na dobrobit sela i njemu smo se trebali svi veseliti. Zajednički. Malo nas ima i podjele bilo koje vrste moraju se isključiti. Zašto bi morao biti problem ako je dom izgrađen u mandatu Željka Josića. Zar Željko Josić nije zaslužio da mu Bazičani stisnu ruku i kažu; Hvala ti načelniče, možda si u 4 godine mandata za Bazik malo dao, ali si dao daleko više nego svi prethodni načelnici zajedno. A imali su priliku, svaki od njih. I imat će priliku svi budući načelnici. I ovaj sljedeći i svaki poslije njega. Bio to ponovo Željko Josić ili njegov protukandidat Slavko Matić kada je u pitanju dobrobit sela onda tu ne treba niti jednog smatrati stranim, političkim protivnikom i osobom koju treba staviti na listu za odstrel.

Na sreću ima Bazičana čija je svijest dovoljno sazrela da razumiju stanje stvari i znaju se ponijeti uljuđeno i primjereno situaciji, ali ima onih koji kao da žive u srednjem vijeku. Koji su zaluđeni političkim strankama i kojima slijepo vjeruju, a iste im godinama rade o glavi. Pametan čovjek to vidi. Nije problem razumjeti one koji to moraju. Teže je razumjeti one koji ne mogu pokazati niti trunku građanske hrabrosti i odlučnosti po kojima su Bazičani uvijek bili poznati.

Pretvaramo li se možda u zombije, avatare? Je li bivše jednostranačje od nas napravilo debile koji se znaju samo ponašati kao režimska stranka diktira? Borili smo se i izborili za slobodu govora, prava na drugo mišljenje, pa tako i na višestranački sustav u kojem će svaki pojedinac artikulirati svoj osobni stav bez da ga promatra oštro oko neke stranke od koje će svi strepjeti kao nekoć u prošlom režimu.

Bazičani, dozvolili smo da nam doke i gedže drže lekcije i postavljaju nam norme društvenog ponašanja, a sami smo za sve njih bili pojam i klasa iznad. Zato skupimo malo hrabrosti, nadiđimo stranačke okove i u buduće družimo se zajednički na seoskim feštama i raznoraznim proslavama. Pokažimo malo više ljubavi jedni prema drugima. Život je kratak i brzo će proći, a propušteno se ne može nadoknaditi.

Stranačke probleme, stavove i razmirice ostavimo za političke tribine, stranačka okupljanja i druge organizirane političke utakmice. Osobne razmirice rješavajte u institucijama društva i u međusobnim razgovorima. Kao ljudi.

Predlažem da već kod sljedeće prigode pokažemo i dokažemo da smo u srijedu imali trenutak slabosti. Da pokažemo svoje dostojanstvo. Ljudsku narav, prijateljstvo. Međusobno poštivanje i razumijevanje.

Biti će prilike za pokazati i dokazati koja je stranka bolja. Uskoro kreće izborna kampanja. Tamo „derite“ jedni po drugima. Snagom argumenata dokazujte ispravnost svojih političkih uvjerenja.

Ali tamo gdje politici nije mjesto, malo povucite ručnu i barem glumite da vam se ne povraća i da vam se sve ne gadi. Ne radi vas samih nego radi naše djece. Mladima su potrebni uzoriti roditelji koji će djeci pokazati kao treba živjeti ako im je interes da svoju životnu zajednicu obogate prosperitetom. Lako je biti nečovjek i sve uništiti. Treba se pokazati kao čovjek i u teškim trenucima dokazati da nismo bandari (mamac) okačeni na stranačku udicu.

Autor: Perica Dujmenović