- Postavite ovdje svoj oglas -
Dio predizborne kampanje je iza nas. Dovoljno je proteklo vremena da se mogu analizirati rezultati kampanja političkih subjekata.
Opći dojam je da se u kampanju ušlo s velikom dozom rezerve. Nema one promidžbene agresivnosti koja je u ranijim izbornim ciklusima dolazila iz kuhinja političkih stranaka. Barem te snažne kampanje nema od strane onih najvećih stranaka na koje smo navikli da svoj politički trag ostave na svakoj banderi.
HDZ BiH kao najveća politička snaga, jedini je imao predizborne skupove (tribine). Održali su ih u Grebnicama, Baziku i naposljetku u Domaljevcu.
Nismo bili na tim skupovima, ali po fotografijama i tekstovima koje možemo vidjeti u medijima ispada da je HDZ BiH te skupove priredio sam sebi. Jer osim kandidata s njihove liste i stranačkih čelnika na tim skupovima se moglo vidjeti, uglavnom, još samo nekoliko članova njihovih obitelji. I pokoji stranački aktivista koji je vjerojatno „pod moranje“ svojim prisustvom pokazao lojalnost stranci.
Interes i potpora naroda, kako se to kaže, su apsolutno izostali. Valjda zato što naroda, em nema, a em su siti i politike, a vjerojatno i samog HDZ BiH. Nekada je mnoštvo dolazilo na te skupove da bi bilo viđeno. Jer vlast je to, pa nije zgoreg pokazati se na njihovom skupu… Zlu ne trebalo.
Što je rečeno na tim skupovima? Istina, bilo je smislenih govora, ali brat bratu riječ je o zbrda-zdola sklepanoj kampanji. Rekli bi, već viđeno. Klišeizirana obećanja za koja sada i mala djeca znaju da se neće ispuniti. Išli su toliko daleko da su obećavali čak instalaciju infrastrukturne mreže za brži Internet.
Ne znamo kako jedna lokalna općinska uprava ima veze s privatnom firmom iz Mostara i njihovom poslovnom politikom. Jer Eronet ako odluči (a vjerojatno neće) oni sami će raditi instalacije i poboljšanje mreže. To nikako nije zadaća lokalne javne uprave. Niti Općina tu ima ikakvih ingerencija, a još manje mogućnosti da utječe na poslovnu politiku providera iz Mostara.
Ostala obećanja su na razini li-la. Jer neka od njih su obećavali i prije 10 godina pa vidimo da su bila ćorak.
No, ne treba se tu ništa čuditi. Tako je u kampanjama i nešto se mora obećati. Pa sada ako se šta od tih obećanja ispuni dobro, ako ne imamo sljedeće izbore i za njih već pripremljena nova, stara obećanja.
Po svemu sudeći HDZ se uzda u svoju operativu i do glasova, ovo malo građana koliko nas je ostalo, borit će se nekim drugim metodama i neće puno pridavati značaja sentimentu ili primamljivom programu.
Druga, nominalno, najjača politička snaga na općini je HDZ 1990. A bila je i najjača dok ju pojedinci nisu uništili. I to oni pojedinci koji sada najviše kukaju i bacaju drvlje i kamenje na tu stranku.
HDZ 1990 je u kampanju ušao rezignirano. Očito ciljaju na svoje vjerne birače i ne pridaju važnost kampanji. Barem ne na način kako smo navikli i od njih i od svih drugih političkih subjekata. Po informacijama koje imamo „Devedesetka“ neće praviti predizborne skupove. Vjerojatno su procijenili da su oni u ovo vrijeme izlišni. I vjerojatno su u pravu. Po skupovima HDZ BiH se vidi da oni nemaju nikakvog smisla. Također HDZ 1990 u Domaljevcu ima problem s prostorom za oglašavanje. Jer dosadašnji panoi koje je stranka koristila ove godine su uzurpirani od strane pojedinaca koji su te panoe proglasili svojima. Nevažno, „Devedesetke“ je imala mogućnost na druge načine doći do svojih potencijalnih glasača. Međutim, ta se inicijativa s njihove strane ne vidi. Javnost još ne zna za njihov program i što će ova stranka ponuditi biračima. Doduše, kampanja još traje i ima vremena te se nadamo da će i HDZ 1990 izaći u javnost sa svojim idejama i političkim ciljevima.
Sve druge političke stranke i neovisni kandidati su otprilike na razini na kakvoj se očekivalo da budu. Nitko od njih sigurno neće praviti svoje predizborne skupove. Barem nema nikakvih najava. Neće biti tih skupova jer bi bilo iluzorno očekivati da ti preostali politički subjekti imaju kapacitete da ih održe.
No svi oni se nadaju glasovima i nadaju se ući u novi saziv Općinskog vijeća. Kako to misle valjda samo oni znaju. Odnosno, sasvim je jasno da ćemo imati tzv. dogovorne izbore. Nema tu nikakvih kampanja niti utjecaja na birače. Radit će familijarna linija i prijateljske veze. Mnogi od kandidata imaju velike familije i određeni broj prijatelja i svi oni se nadaju njihovim glasovima. Takva praksa i izborni inženjering i do sada su često viđani u Domaljevcu. Mala sredina u kojoj se svi poznaju glasa upravo na ovakav način. Programi su apsolutno nebitni. Nije važno što te stranke nude. A još manje je važno kako ti vijećnici rade i koliko angažmana daju u sazivu Općinskog vijeća. Možda među njima ima onih koji su vrijedni. Sa znanjem. S vizijom i idejom da naprave nešto za svoju lokalnu zajednicu. Ali oni to ne pokazuju. Prije svega što nemaju potrebu za tim. Jer mnogi od njih imaju dovoljno rođaka i prijatelja da će im mjesto u Općinskom vijeću biti zagarantirano.
Netko će reći što ih briga, to je dobro za njih. To je dijelom točno. Ući će u OV. I što onda. Kakva im je satisfakcija? Kakav im je to cilj ući u Općinsko vijeće i u njemu sjediti kao ćup 4 godine. Čak je nevažno hoće li takvi biti u opoziciji ili će biti dio vladajuće strukture. Oni su uvijek isti. Političke flegme i poslušnici koji će dići ruku kada treba i ništa više od toga. Neki će se čak nadati raspletu događaja da se upuste u mešetarenje i političku trgovinu. Nekima je samo to razlog bavljenja politikom. Ali ostavimo te pikanterije za neku drugi tekst.
Ono što smo mogli vidjeti jedino se Đunda organizirao i krenuo je u kampanju kako može i umije. Koristi Facebook kao platformu i tamo objavljuje svoj politički habitus. Druge mogućnosti praktično i nema. Ne znamo hoće li mu društvene mreže pomoći da se usreći osvajanjem fotelje vijećnka OV, ali mu svejedno treba čestitati, jer se, ako ništa, trudi.
UTRKA ZA NAČELNIKA
Iskreno očekivali smo znatno jaču kampanju za poziciju Općinskog načelnika. I od jednog i od drugog kandidata. Stječemo dojam da su se oba kao predala. Kao da ni jedan nije siguran u svoju pobjedu. Pa se sukladno toj apatiji oba podjednako ponašaju. Od „izazivača“ smo očekivali znatno čvršći gard. Po ničemu se ne vidi da je on kandidat oporbe koji istinski želi zaposjesti na čelo Općine. Istina najavljuje drugačije vođenje Općine. Ne znamo da može drukčije. Ali može kvalitetnije. A forma vladanja bi valjda trebala ostati ista. Jedino ako Mario Josić nema neku novu viziju s kojom bi uistinu bio drukčiji. No tu viziju nam još ne prezentira. Još ne znamo kako bi on to bio drukčiji i koliko bi to za sve nas bilo bolje. Jedva čekamo nastavak njegove kampanje. „Branitelj naslova“ ili ti naš stari načelnik kao da ne haje i konkurencija kao da ga ne zanima. Tu mogu biti samo dvije stvari posrijedi. Jedna, da je gotovo siguran u svoju pobjedu, i druga da je siguran u svoj poraz. Bilo koja sigurnost da je u pitanju i jedna i druga su daleko od nekakve neizvjesne borbe za funkciju načelnika Općine.
Stjepan Piljić ne pokazuje želju za eksponiranjem i dokazivanjem kako će on i dalje biti super načelnik. Ili nema potrebe zatim ili ima informaciju da je već izgubio izbornu utrku.
Više nego iznenađuje što na banderama već ne vidimo Larsove slike. Još uvijek bandere krase oglasi o prodaji pilića i prasetine. Jambo panoi zjape prazni. Ne sumnjamo da će ih oblijepiti, ali do sada se to kod vladajućih radilo dosta ranije.
A šta narod priča i kako se prognozira tko će od ova dva kandidata pobijediti. E to ovisi tko koga preferira. Jedi su sigurni da će pobijediti Mario Josić dok su drugi pak uvjereni da Mario nema nikakve šanse i da ćemo i dalje imati Stjepana Piljića u fotelji općinskog načelnika.
INTERES DIJASPORE
Kada su ovi izbori u pitanju dijaspora je čini se neuobičajeno zainteresirana. Barem jedan dio dijaspore. Čak i oni koji su u Domaljevcu rasprodali sve i nemaju ovdje kako se kaže ni kučeta ni mačeta. Ali eto i njih žulja tko će pobijediti. Koje će stranke ili stranka imati većinu u vijeću. Kako je riječ o tzv. komunalnim izborima (bez ikakve političke težine) postaje zanimljivo kako ljude zanima lokalna javna uprava koja će donositi lokalne odluke u sredini u kojoj oni ne žive ili ne misle živjeti. Razumijemo da ih politika zanima i da im neće biti svejedno kako će se rasplesti politička kriza u BiH, ali da ih tangira hoće li se smeće u Domaljevcu voziti dva ili tri put tjedno zaista čudi. No, imaju pravo i nitko im ne brani da se i takvi upuštaju u diskusije i političku kampanju. A već smo vidjeli da su neki debelo promašili, jer jednostavno ne poznaju ovdje stanje stvari. Nemaju točne informacije i ne znaju kako njihov Domaljevac uistinu diše. Njima to možda nije važno. Važno je da oni glasaju. A njima je još važnije da svoje političke stavove javno eksponiraju. Ponovit ćemo, imaju pravo, ali ćemo ponoviti da je njihov politički interes uistinu degutantan.
Naravno, ovo se ne odnosi na naše ljude vani koji imaju ovdje imovinu i koji su živo zainteresirani kako će se upravljati Općinom. Dapače, poželjno je da se i oni masovnije uključe, jer ovo je i njihova Općina.
Tih 340 ili koliko već registriranih u inozemstvu za glasanje na ovim izborima suštinski bi mogli biti beznačajni. Ali je pitanje čiji su to birači. Ako ih je 200 od birača HDZ BiH onda je ovdje politička utakmica riješena. Barem po pitanju izbora općinskog načelnika. Matematika za vijećnike je drukčija i ovih 340 glasova iz inozemstva sigurno neće biti presudno. Jer oni HDZ BiH ne mogu pomoći da osvoje šesti mandat. Ali o tom potom. Sačekat ćemo dan izbora pa ćemo vidjeti što su birači rekli.
PRLJAVA KAMPANJA
Nema nikakve sumnje da je ova izborna kampanja najprljavija od kako imamo višestranačke izbore. Bilo je i ranije udaraca ispod pojasa. Raznih nepravilnosti, krađa i prevara. Ali nikada se ovako beskrupulozno nije pisalo po društvenim mrežama. Pojedinci, a zna se i koji su, k’o fol skriveni iza lažnih Facebook profila, nemilice, svakodnevno, objavljuju tekstove u kojima liječe svoje frustracije i političke neuspjehe. Iako u njihovom pisanju ima istine, ona je u dobroj mjeri potkrijepljena lažima, neistinama i prljavštinama kakve samo psihopate mogu osmisliti i objaviti. Isti redovito šalju poluinformacije i dezinformacje na adrese dijaspore. A ovi se opet hrane tim prljavštinama i također bestijalno objavljuju bez da su išta provjerili.
Ljudi očito imaju određenih problema i teško podnose poraze. Ne bi trebalo biti sporno da se svi oglašavaju i da kažu što misle. Treba biti kritičan, apsolutno. Ali treba imati argumente, kulturu dijaloga i civilizirano ponašanje. Može se svakomu desiti da „proklizi“ pa da u žaru emocija objavi nešto neprimjereno, ali kada to netko čini svakodnevno onda takve postupke možemo samo osuditi.
Aktualna vlast kao i politički subjekti iz oporbe imaju toliko manjkavosti da se stvarno ima što pisati o njima. Ali „dežurni kritičari“ ne zadiru u meritum stvari nego svojim otrovnim pisanjem na pakostan način žele diskreditirati svoje političke oponente i neistomišljenike. Čak ne bi rekli ni da su im pretjerano politički oponenti nego je više riječ o neraščišćenim računima i iščašenim međuljudskim odnosima.
Nadamo se da će sva ta prljavština utihnuti, jer ona ne može donijeti nikakve pozitivne rezultate. Medalja ima i drugu stranu. Može i druga strana početi iznositi prljav veš na vidjelo ovih prvih. Tada će prvotne „kritike“ dobiti kontraefektne… Život ide dalje. Trebat će živjeti i nakon izbora. A izbori kakogod da se završe aktualna pljuvanja po društvenim mrežama niti će komu donijeti štete niti će komu donijeti koristi. Možda će najveću korist izvući onaj treći. Tko ćuti i sa strane ubire plodove onih koji se prepucavaju.
domaljevac-samac.com
- Postavite ovdje svoj oglas -
