- Postavite ovdje svoj oglas -
Jesenski dan
Osjećam kako me prošlost viče,
u danima ovim, jesenskim, kratkim.
A poznato već je da stare priče,
obično počinju riječima slatkim.
San me nosio noćas daleko,
do najranijeg djetinjstva mog.
Tamo, u daljini, netko me čeko,
vodeći konja, ko labuda, bijelog.
Pun radosti skakuće vjerni pas.
Putovanje za njega slobodu znači.
“Idemo!” – govori gospodara glas,
samo još lanac da otkači.
Tu negdje se kidao i moj san,
znam samo da su suze tekle.
Neprekidno se pitam cijeli dan:
Što li su ove slike rekle?
Jutros je magla na zemlju pala
i lišće boju mijenja polako.
Čak je i ptica odnekud znala,
sve mora da bude upravo tako.
Jesenjin napisa pjesmu o keruši,
Rusiju Drevnom i Plavom je zvao.
A što se zbivalo u negovoj duši,
ni najbolji prijatelj nikad nije znao.
Na jednoj strani tuđi su grijesi,
na drugoj naši, možda još veći.
Život sve revno bilježi i mijesi,
potom će svoju presudu reći
Joso Špionjak
- Postavite ovdje svoj oglas -