U Grebnicama promovirane dvije nove knjige Ive Kobaša

Na ovom portalu nisam dugo objavio neku vijest s političkom pozadinom. Neću ni ovaj put. Ne zato što sam se odrekao politike i političkih zbilja i onih događaja koji su vezani uz politiku, a možda su manje ozbiljni. Nije da nije vrijeme za politiku. Uvijek je vrijeme za politiku, jer politika nas cijelo vrijeme okružuje i involvirana je u sve pore društvenog života. I tamo gdje treba i tamo gdje ne treba.

Ovaj put ipak neću, ali ću obećati da će komentara i tekstova političke prirode biti na ovom našem zavičajnom portalu. Bit će vremena. Sada je vrijeme pak za druge stvari. Ovaj put donosim vijest o jednom kulturnom događaju. Vrijedan je spomena. Prije svega što mi ovdje nemamo baš tako često priliku da se razmećemo kulturom i kulturnim događajima.

Riječ je o promocije knjiga Ive Kobaša iz Grebnica. Grebničanin po rođenju, danas već u ozbiljnim  godinama, profesor tjelesnog odgoja u mirovini, koji živi na relaciji Nizozemska – Grebnice, promovirao je svoje dvije knjige. Zbirku pjesama pod nazivom „Ljubav na tone“ i roman „Doktror mesar“.

Promocija knjiga održana je u mjesnom domu u Grebnicama u subotu 20. srpnja s početkom u 19 sati.

Dvorana grebničkog omladinskog doma koja mi je ostala u sjećanju kao mjesto u kojem sam gledao svoje prve kino predstave već dugo vremena ne služi toj svrsi, a u subotu je bila poprište prezentacije Ivinih knjiga.

Sasvim drukčiji ambijent. Sasvim drukčiji kulturni događaj. A proteklo je nekih 45 i kusur godina. Još se sjećam prvog filma kojeg sam kao dječak gledao u toj dvorani. Talijanski špagete vestern „Đango prvi puca“, bio mi je tada svemirski događaj. Film sam gledao sjedivši na praznoj gajbi od Jelen piva. Čini mi se za vrijeme projekcije filma nisam trepnuo dva puta. Bio je to za mene jedinstveni događaj koji mi se urezao u sjećanja za čitav život.

Nakon ovog kino prvjenca uslijedit će brojni filmski klasici iz tog vremena, Winnetou, Tarzan, a napose Bruce Lee…

Ta dvorana u Grebnicama za mene je bila kultno mjesto. Baš zbog tih filmova i kino projekcija. Bio sam tada desetogodišnji dječak i svijet filma na velikom platnu za mene , ali za brojnu mladež iz tog vremena, predstavljao je svojevrsni kulturološki šok koji je na sve nas ostavio duboki traga.

Ovo ipak nije tekst o kino predstavama, ali sam morao ovih par rečenica napisati, jer i danas kada uđem u tu dvoranu obuzmu me emocije kao da sam u nekoj posebnoj prostoriji u kojoj se rađaju samo fantazije i događaji koji čovjeku zauvijek ostanu u memoriji.

Ovaj put je bila promocija Ivinih knjiga. Nešto sasvim drukčije. U svakom smislu. Čak je i publika okrenuta na suprotnu stranu. Druga je vrsta kulturnog događaja. Druga je vrsta publike. Ali je dvorana i ovog puta bila puna. Doduše ona je sada nešto manja, jer je preuređivana. No, sam događaj pobudio je interesiranje brojnih ljubitelja poezije i pisane riječi. Jednostavno bio je događaj kakvog nemamo baš često i brojni su bili oni koji su nazočili ovoj promociji. Pogotovo što se radilo o promociji knjiga potvrđenog autoru čije se pjesme nalaze u školskim udžbenicima. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, ruski i nizozemski jezik. Sama ta činjenica govori da je Ivo Kobaš etablirani pjesnik. A ako se tomu još i doda da iza sebe ima izdanih 12 što romana što zbirki poezije motiva za sudjelovati na promociji nije nedostajalo.

Promotori Ivinih knjiga bili su Ana Mijić iz Grebnica i Nikola Žarić, također Grebničanin i Ivin dugogodišnji prijatelj.

Njih dvoje su o Ivinom romanu i zbirci pjesama, svako iz svog kuta, rekli puno pohvalnih riječi komentirajući Ivina prezentirana djela, ali i njegov cjelokupan stvaralački opus. Predstavili su i Ivu kao vrlo cijenjenog i nadarenog autora.

Većina prisutnih znala je puno toga o Ivi i njegovim djelima, ali je malo znala ili gotovo ništa nije znala o brojnim dogodovštinama koje je Ivo prepričavao iz svoje bogate autorske karijere. Opisivao je anegdote kroz koje je sam prolazio, ali je govorio i o brojnim dosjetkama i šaljivim situacijama velikog broja poznatih ličnosti. Publici je pružio niz informacija o poznatim osobama za koje javnost ne zna i koje čak nisu uobičajene da se o njima u javnosti govori. Tajne pustolovine i anegdote poznatih osoba koje vjerojatno nikada nećemo iskopati iz nekog od izvora bile su Ivin doprinos i dio programa promocije njegovih knjiga. Osebujno i jedinstveno. Onako kao se od Ive moglo i očekivati.

Na kraju je autor okupljeno auditoriju pročitao jednu svoju vrlo neobičnu i zanimljivu pjesmu. Istina imao sam prigodu tu pjesmu pročitati i ranije, ali je toliko zanimljiva da sam je ponovo poslušao s užitkom. Riječ je o pjesmi koja je satkana isključivo od nadimaka brojnih Ivinih sumještana iz Grebnica. Ne znam je li čiji nadimak zaboravio. Čini se da nije, jer se čovjek mora zapitati zar ima toliko Grebničana s tako brojnim nadimcima. Mnoga od tih nadimaka ili „primenki“ kako bi mi u našem, lokalnom, žargonu rekli, su originalni i jedinstveni. Osim što ih ima mnoštvo, neizbrisiv su dio grebničke subkulture i grebničkog identiteta. Dok je Ivo čitao tu svoju neobičnu pjesmu promatrao sam prisutne Grebničane. Na njihovim licima se vidjela emocija više. Većina tih primenki, prisutnima koji nisu iz Grebnica, a bilo ih je mnogo, nije puno značila. Međutim, Grebničani poznaju ili su poznavali sve te ljude i na njihovim licima se nije skrivao osmijeh i nekakvo posebno zadovoljstvo. Pomalo i nevjerica. Kao da su se čudili zar je moguće da netko prikupi i evidentira tolike nadimke i da ih još uobliči kao pjesmu. A radi se o ljudima i nadimcima koji su im znani.

U nastavku evo Ivine pjesme koja je objavljena u knjizi „Ljubav na tone“. Za potrebe ovog teksta odabrao sam pjesmu po kojoj je i nazvana ova zbirka pjesama.

Dala je nježno slonica slonu

poljubac laki od jednu tonu.

A ni slon svoju ljubav ne krije:

vrati joj pusu od tone dvije.

Ona ženstveno, tek sa par tona,

kukom zavodno odgurnu slona.

I on nju nježno, s tri tone više,

gurnu u žbunje gdje se i skriše.

Iz te ljubavi od puno tona,

slonica rodi maloga slona!

Ovom lijepo pjesmicom završit ću ovaj tekst. A mnoštvo drugih dječjih pjesmica od autora Ive Kobaša moći će te naći u njegovoj knjizi koja je netom promovirana u Grebnicama. Ali ne samo u njoj jer Ivo iz sebe ima mnoštvo objavljenih pjesmarica koje su ga promovirale u istinskog znalca i poetu. Njegov primjer uspješnosti poslužio je i drugima da se okušaju u pisanju pjesama. Vjerujem nadahnut će i mnoge od nas da se okušamo u pisanju poezije ili pak proze. Svejedno je.

O romanu “Doktor mesar” praktično ništa nisam rekao. Nisam, jer ga još nisam pročitao, a živo me zanima kako se autor snašao u jednoj sasvim drugačijoj spisateljskoj formi nego su to dječje pjesmice. Već sam postao nestrpljiv i jedva čekam da uhvatim vremena i da vidim što nam to “Doktor mesar” donosi.

Perica Dujmenović za domaljevac-samac.com