Što osim nogometa egzistira u Baziku? Gotovo pa ništa. Međutim nije sve tako crno kako crno može biti. Pored nogometa bez sumnje bazičani najviše vole odbojku. Odbojka je vrlo atraktivan sport i u siromašnim sredinama gdje je mala mogućnost ulaganja sredstava u sport, ona postaje sport broj dva.
Od svih masovnih i klupskih sportova nekako je najlakše napraviti odbojkaško igralište i organizirati tu vrstu igre. Za ozbiljniji pristup toj igri svakako je potrebna sportska dvorana koje ne da nema u Baziku nego je nema nigdje u blizini. Tako da se u Baziku odbojka igrala isključivo vani, na otvorenom. Takav vid odbojke mogao je samo služiti u rekreativne svrhe. Međutim i takva odbojka je poslužila kao katapult pojedincima da krenu u poluprofesionalne pa čak i profesionalne odbojkaške vode.
Među prvim Bazičanima koji je svoju profesionalnu karijeru našao u odbojci je svakako Braco Mijić. On je još kao mladić negdje 60-tih godina otišao u Zagreb i tamo igrao za zagrebačku Mladost.
Poslije njega dugi niz godina u Baziku nije bilo odbojkaških aktivista, jer je sva pozornost mladeži bila usmjerena ka nogometu. Međutim ratni događaji na neki način sputavaju nogometne strasti, ali i mogućnosti, pa se odbojka ponovo intenzivira. Prvi značajniji rezultat bilježi Perica Dujmenović (desno) koji u Orašju 1996. godine utemeljuje odbojkaški klub “Hrvatski dragovoljac” s kojim se prvo natječe u 1. slavonskoj ligi pa zatim u 2. hrvatskoj odbojkaškoj ligi gdje ostavljaju zapažen rezultat. Normaliziranjem poslijeratnih uvjeta u BiH, klub se vraća “doma” te se stvara 1. liga Herceg-Bosne. Perica Dujmenović kao kapetan i trener ekipe s Dragovoljcem iz Orašja osvaja prvenstvo i kup Herceg-Bosne. Njegov klub je tih godina bilježio izvanredne rezultate, da bi se 2000. godine i ugasio, a naš sumještanin otišao u sportsku mirovinu. Naime, tada su sazreli uvjeti da se formira jedinstvena prva BiH liga, a budući da klub iz Orašja nije imao potrebne uvjete da nastavi natjecanje na toj razini došlo je i do odustajanja od daljeg natjecanja.
Drugi Bazičanin koji je poslije rata ostvario značajnu odbojkašku karijeru je Perica Čičković (lijevo). Afirmirao se kao student u Osijeku gdje biva zapažen od mnogih hrvatskih prvoligaša, da bi na kraju postao član najtrofejnijeg hrvatskog kluba “Mladost” iz Zagreba. Njegovim stopama kasnije će krenuti i braća Matej i Antonio koji su također postigli zavidnu odbojkašku karijeru.
Da je Bazik mjesto odbojke potvrđuje i odbojkaški turnir na pijesku
kojeg Bazičani redovito organiziraju svake godine. Turnir je postao tradicionalan i za njegovo odigravanje rezerviran je posljednji vikend u kolovizu. Bez sumnje radio se o najbolje organiziranom, ali i najjačem turniru u beach volley-u u ovom dijelu Posavine.
Vrijedne nagrade privlače jake ekipe, a što je najvažnije i veliki broj gledatelja. Turnir traje dva dana, a perspektivi je i izgradnja kvalitetne rasvjete kako bi se turnir igrao i u noćnim satima.
domaljevac-samac.com