Kako se (ne) provode zaštitne mjere za suzbijanje pandemije Covid-19

Jer puno tih mjera nisu utemeljene baš na realnim osnovama. Upitno je, koliko je njih zasnovano na mišljenju struke, a katkada se evidentno struka i ne poštuje nego „stručnjaci“ u stožerima ignoriraju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije pa uvode mjere za koje struka kaže da nisu preporučljive.

Nevažno, mjere su tu i treba ih poštovati. Taman da su sve besmislene red je da kao građani poštujemo svaku od njih dokle god su na snazi. Moramo pokazati građansku odgovornost i moramo slušati preporuke, a posebice zapovjedi koje donose Krizni stožeri CZ.

Sad se kao glavno pitanje nameće poštuju li se te mjere? I pridržava li se narod propisanih zabrana i živimo li ovih dana život policijske države kakvog nije bio od pojave Španjolske gripe iz 1918. godine?

Generalna ocjena bi bila NE, mjere se ne poštuju i daleko je od toga da se poštuju. Ono što se poštuje je čista improvizacija i zadovoljava se samo forma koja daje prividnu sliku da živimo u skladu s propisanim mjerama.
Bez obzira što mjere postoje i što su stroge život teče dalje i svi moramo ponekad otići do trgovine po hranu, do ljekarne po lijekove, po vodu i sl.

I za te aktivnosti su propisane mjere. Njih moramo ili bi morali poštivati ako ćemo već konzumiramo slobodu kretanja koja nam je dozvoljena. Ali takva kretanja su i prigoda da se vidi kako društvo živi i kako se mjere poštuju na terenu. U toplini doma sve je idealno i na televiziji vidimo jednu sliku, a stavrnost je ipak drukčija. Čim se izađe na ulicu uviđa se lice i naličje našeg društva. Ono istinsko, pravo, a ne ono kako nam se servira na televiziji. Uviđa se koliko smo kao društvo neodgovorni i kako se ponašamo unatoč propisanim pravilima i zabranama.

Dobro je jedan švedski liječnik rekao kada su ga pitali o švedskim, znatno blažim, mjerama nego što ih mi imamo ovdje. Rekao je doslovno, ono što vrijedi za Švedsku ne vrijedi za nas. Švedski narod je discipliniran i odgovoran. Ako se nešto ne preporučuje Šveđani to i ne koriste, ne treba im zabrana, dok mi ovdje i kada nam se zabrani mi to ignoriramo, ponašamo se neodgovorno i gledamo kako ćemo eskivirati nametnute nam zabrane.

Dakle, pitanje našeg nepoštivanja propisanih mjera je stvar našeg mentaliteta. Ali ne samo mentaliteta. Premda mi na ovim prostorima dijelimo vrlo sličan mentalitet ne ponašamo se svi isto. Što bi značilo da ovom nepoštivanju mjera Stožera CZ doprinose i kućni odgoj, opća kultura i niz drugih osobenosti koje su karakteristične za pojedinu individuu.

A što se to može vidjeti, barem ovdje na području općina Domaljevac i Orašje?

Ulice u Domaljevcu su uglavnom puste. Stvara se prividan dojam da se mjere izolacije poštuju. Međutim, domaljevačke ulice su opustjele i prije koronavirusa. Egzodus stanovništva koji je otišao trbuhom za kruhom na Zapad, učinio je svoje. I kada se uz to dodaju oni koji uistinu poštuju mjere izolacije i bespotrebnog kretanja onda dobijemo sliku o Domaljevca i okolnim selima kao da imamo najezdu srednjovjekovne kuge.

Niz je primjera koje sam mogao uočiti i koji jasno govore o bezobzirnom narušavanju propisanih mjera Civilne zaštite. Naravno da ovom prigodom neću upirati prstom o komu se radi i gdje je točno zamijećeno kršenje mjera, ali ću navesti načelno primjere koje sam registrirao u zadnja dva tri dana obavljajući svoje neminovne poslove.
Naime, na ulicama se mogu zateći starije osobe koje ne nose maske i koje se kreću u vremenu u kojem vrijedi zabrana kretanja osobama starijim od 65 godina.
Viđam i bicikliste, starije žene koje idu nekuda. Ne drže rastojanje i svakako ne nose maske.
I taman kada sam pomislio da djece nema na ulicama upravo bacih pogled kroz prozor i vidim dva maloljetnika kao nekuda žure u vrijeme kada oni ne bi smjeli biti na ulicama (ne smiju uopće osim u vozilima roditelja, odnosno staratelja). To da ne nose masku podrazumijeva se.

Starijim ljudima je dozvoljeno da mogu otići do njiva kako bi zasijali svoje njive, ali sigurno im nije dozvoljeno da u grupama sjede na uvratinama i to bez ikakvih zaštitnih sredstava. Razgovaraju ljudi, imaju svoje probleme. Njih zanima više hoće li biti kiše i hoće li sjeme poniknuti nego priče o Covidu-19 i mjerama koje oni doživljavaju kao glupe i bespotrebne.

Na ulazu u jednu trgovinu stoji ogroman natpis da se ne ulazi u market bez zaštitnih maski. Upravo prije mene u taj prostor ulaze dvije cure. Smiju se, razgledavaju robu napolicama, žive svoj život. Radnik u trgovini nosi masku, ali ih ne opominje da su prekršili zabranu koja je vidno istaknuta na ulaznim vratima.

Opet na drugom mjestu vidim igralište, dva momka se rekreiraju. Kako bi s maskama… a nisu ni blizu jedna drugog pa je to donekle i prihvatljivo, ali nikako mi nisu sjela druga dvojica koji rame uz rame sjede pored terena i promatraju. Dakako, ni oni ne nose zaštitne maske.

U jednom selu, malo udaljenijem od općinskog centra pravi raspašoj… Narod je masovno na ulicama, doslovno nitko ne nosi masku. Svi odrađuju nekakve svoje rutinirane poslove. Važne, ne važne, ne bitno, važno je da su ljudi u pokretu.

Pored više dvorišta parkirano po nekoliko vozila. Posjećuje se familija, društvo. Roštilja se, prave se zabave. Okuplja se narod bez zaštitnih maski i mimo propisane zapovjedi o zabrani okupljanja više od 5 osoba.

Na jednom umjetnom rovu okupljeno 6-7 dječaka, svi stali u 3 kvadrata. Pecaju ribu. Žive djeca svoj život. Ne poštuju zabranu izlaska maloljetnika, ne nose maske, ne drže rastojanje i okupljaju se bez prijeke nužde. Nitko ih ne dira i nitko ih ne ometa. Ne znam, možda je tak i dobro jer bi djeca pobudalila u kućama. Da su non-stop zatvoreni doživjeli bi veće zdravstvene posljedice nego ih korona može izazvati.

U jednom selu na klupama, ispred kuća prema ulici, posjedali djedovi i razgovaraju. Jednako kako su to radili i prije koronavirusa. Naravno, sjede jedan uz drugog i nitko ne nosi masku. O još o potrebama za takvim ponašanjem, nećemo…

Jučer, lijepo vrijeme, idealno za roštiljati negdje u prirodi. Pa kako je idealno mladići su to i iskoristili. Ispred mene jedno vozilo pretrpano momcima srednjoškolske dobi kreće se u pravcu vikendica. Njih 5 u vozilu, ne nosi ni jedan masku. Da o ostalim mjerama ne govorim.

To su eto nepravilnosti i primjeri nepoštivanja mjera zaštite od pandemije koje je lako uočiti jednim đirom po području domaljevačko-oraške Posavine.

Nisam se bavio istraživanjem niti mi to pretjerano interesira, ali igrom slučaja dobijem i druge informacije gdje se propisane mjere krše u znatno većem obimu nego sam ih iznad opisao.

Navodno, na području ovih naših općina mladi ljudi se masovno okupljaju po vikendicama. Kako se kaže vikendice su pune mladeži koja se zabavlja skrivena od zakona reda. Kafići ne rade, ali ne znači da mladi ne mogu sebi naći oduška. Navodno na jednom mjestu policija je intervenirala ali su se momci ponovo sutra našli na istom mjestu. Tko šiša policiju? A tko šiša te mladiće? Pa kažu neki frizer iz Orašja. Isti izvor kaže kao su mladići naručili frizera iz Orašja koji je došao u zakazano vrijeme i na zakazano mjesto i ošišao dvadesetak mladića koji su boravili na jednoj vikendici. Sistem, snađi se.

Budući da smo mala sredina i da svi sve znamo, zna se čije su vikendice ovih dana u pojačanom opticaju i čija djeca su neposlušna pa izazivaju vlast na način da im se smiju u facu.

Možda tako mora biti. Možda je to rješenje da se mladi duhovi obuzdaju, da djeca negdje potroše energiju.
Možda mladi prisilno uvode švedski sustav kod nas. Možda su napredniji od ovih starih krkana na vlasti koji znaju samo donositi zabrane koje ničemu ne služe. Možda ovo, možda ono… Taško je znati. Ali jedno se sigurno zna. Mjere se ne poštuju i nitko neće imati pravo kititi se perjem kako je svojim mjerama spriječio širenje zaraze Covidom-19.

domaljevac-samac.com