Bazik, Grebnice i Domaljevac: Broj stanovnika s početka 20. stoljeća

Kotarska ispostava Bosanski Šamac u vrijeme Austrougarske pripadala je kotaru Gradačac. Nakon Prvog svjetskog rata u Kraljevini SHS Bosanski Šamac će i dalje ostati kotarska ispostava, ali će doći do manjih reorganizacije seoskih područja. Bazik će nestati i ući će u sastav Domaljevca. Odmut koji je bio posebna mjesna zajednica postat će dio Grebnica. Zanimljivo, Bazik je i prije prvog osamostaljenja u vrijeme Austrougarske bio u sastavu Gornjeg Domaljevca. Jedno vrijeme su bili Gornji i Donji Domaljevac. Gornji Domaljevac su činili Bazik i dio današnjeg Domaljevca koji se zove Kališta. Takva organizacija mjesnih zajednica trajat će vrlo kratko. Po popisu iz 1910. godine Bazik je već samostalno selo, odvojeno od Domaljevca. Gube se nazivi Gornji i Donji Domaljevac i ponovo imamo samo Domaljevac. Ali kako je već rečeno u Kraljevini SHS nastaju promjene i Bazika po popisu iz 1921. godine nema.

Razlike kotarske ispostave po organizaciji naseljenih mjesta iz 1910. i 1921. godine su neznatne. Bazik se utopio u Domaljevac, a Odmut u Grebnice. I Škarić koji je 1910. evidentiran kao Gornji Škarić u Kraljevini SHS se pripaja Tišini. S tim da je Tišina bila jedno selo. Nije bila podijeljena na Srpsku i Hrvatsku Tišinu kao je to učinjeno kasnije.

Kotarska ispostava Bosanski Šamac i nakon Drugog svjetskog rata ostat na istom okupu s tim da je tadašnjoj općini Bosanski Šamac pridodano selo Obudovac. Ovo srpsko selo nije pripadalo kotaru Bosanski Šamac. Nemamo točan podatak kada se to desilo, ali pretpostavka je da je to učinjeno nakon 2. sv. rata kao bi se na području općine Bosanski Šamac napravio balans između hrvatskog i srpskog stanovništva.

Prije priključenja Obudovca općini Bosanski Šamac na području kotarske ispostave Bosanski Šamac (popis 1910. g.) bilo je 54,5% Hrvata, 36% Srba i 9,5% Muslimana.

Nakon pripojenja Obudovca općini Bosanski Šamac postotak Hrvata je pao na 44%, a postotak Srba se povećao na 43%. Obudovac je ranije pripadao kotarskoj ispostavi Orašje koje je i sa Obudovcem i bez Obudovca imalo hrvatsku većinu.

Ovo nije jedini slučaj gdje su vlasti preraspodjelom pojedinih sela drugim općinama utjecali na etnički sastav općina. Tako je primjerice nekoliko hrvatskih sela općine Derventa pripojeno općini Doboj. Ti me su Hrvati u Derventi izgubili većinu, a na općini Doboj nisu narušili nacionalnu strukturu budući da je Doboj veće gradsko mjesto s više stanovnika i par sela nisu mogli narušiti međunacionalni balans.

A što kaže popis iz 1910. godine.

U samom gradu Bosanskom Šamcu živjelo je 462 Hrvata, 395 Srba i 1.167 Muslimana.

80 godina poslije ili točnije 81 godinu kasnije broj Hrvata se u gradu Bosanskom Šamcu povećao za 80%. Broj Muslimana se također povećao za približno 80%, dok se Broj Srba u gradu Bosanskom Šamcu povećao za 350%. Dakle, broj stanovnika u Bosanskom Šamcu povećavan je prirodnim priraštajem što je kod Hrvata i Bošnjaka istoznačno, dok se kod Srba radilo o masovnom naseljavanu srpskog stanovništva u središnje naselje općine čime se iz temelja mijenjala nacionalna struktura grada Bosanski Šamac. Možda i taj podatak govori kakva se etnička politika vodila u Jugoslaviji i tko je bio tko u toj zajedničkoj nam državi.

Ali da se ostavimo grada Bosanskog Šamca i da vidimo kretanje stanovništva u naseljima koji danas čine općinu Domaljevac-Šamac.

Bazik je 1910. godine imao 333 stanovnika. Otprilike duplo više nego što danas Bazičana živi u Baziku. Svih tih 333 stanovnika Bazika su bili Hrvati. U Grebnicama je te godine živjelo 866 stanovnika, od kojih su 668 bili Hrvati, 197 Srbi i bio je evidentiran jedan Musliman. Kako je Odmut bio odvojen od Grebnica postoje podaci odvojeno i za Odmut. Odmućana je bilo 267. Od tog broja 237 su činili Hrvati, a 30 Srbi.

Domaljevac je 1910. imao ukupno 2.186 stanovnika i bio je naselje s većim brojem stanovnika od grada Bosanski Šamac koji je imao 2.077 stanovnika. Svih 2.186 stanovnika Domaljevca su bili Hrvati.

Te godine 100% etnički čista naselja su bili Batkuša, Crkvina, Bazik, Domaljevac, Škarić i Zasavica. Većina drugih naselja bila je etnički vrlo kompaktna sa vrlo malo manjinskih stanovnika. Ali ih je u osim nabrojanim mjestima bilo. Muslimani su živjeli u gradu Bosanskom Šamcu dok ih popis iz 1910. još evidentira u Grebnicama (1), Gornjem Hasiću (1) i Pisarima (2).

Ukupno na području kotarske ispostave Bosanski Šamac popisano je 12.230 stanovnika. Od kojih je Hrvata bilo 6.608, Srba 4.398 i Muslimana 1.171.

Popis iz 1921. donosi slične brojke. U međuvremenu bilo je rađanja, umiranja, ali se dogodio i Veliki rat. Došlo je do nekih promjena, ali ne značajnih.

Tako grad Bosanski Šamac ima 2.031 stanovnika od kojih je 435 Hrvata, 434 Srbina i 1.089 Muslimana. Te godine Muslimana ima još u Pisarima (7), Prudu (1) i Tišini (5). I dalje Domaljevac ima više stanovnika od grada Bosanski Šamac (2.470), s tim da je tom broju priključen Bazik koji se 1921. ne nalazi na popisu kao zasebno mjesto.

I dalje imamo jednu Tišinu koja osim 5 Muslimana ima 1.503 Hrvata i 639 Srbina.

Te 1921. na području općine ili kotarske ispostave Bosanski Šamac imamo samo dva 100% etnički čista naselja, srpsku Crkvinu i hrvatsku Zasavicu. Doduše, Batkuša sa jednim popisanim Hrvatom (ili Hrvatica) i Kruškovo Polje s također jednim pripadnikom hrvatske nacionalnosti bili su etnički najčišći. Slijede Domaljevac sa 3 popisane osobe srpske nacionalnosti i Brvnik sa tri popisane osobe hrvatske nacionalnosti. Ostala naselja imaju nešto više popisanih stanovnika druge nacionalnosti, ali su praktično svi dominantno ili srpske ili hrvatske nacionalne pripadnosti.

Cijela kotarska ispostava Bosanski Šamac po popisu iz 1921. godine ima 12.108 stanovnika, od kojih su Hrvati 6.501, Srbi 4.432 i Muslimani 1.102.

Od 1910. do 1921. godine kotarska ispostava Bosanski Šamac izgubila je 122 stanovnika. Hrvata je bilo manje 107, Srba je bilo za 34 više, dok je Bošnjaka bilo manje za 69.

Osim Hrvata, Srba i Muslimana u samom gradu je bilo još stanovnika koji su ukupnom broju gradskog stanovništva dodani, ali u izvoru nisu navedeni o komu se radi. Pretpostavka je da je riječ o židovskoj nacionalnoj manjini i njih je 1910. u Bosanskom Šamcu bilo 53 dok im se 1921. godine broj povećao za 20, što znači da je grad Bosanski Šamac 1921. godine imao 73 stanovnika koji nisu bili Hrvati, Srbi ili Muslimani.

Ovim završavamo ovaj statistički prikaz i kratku analizu stanovništva na nekadašnjoj kotarskoj ispostavi Bosanski Šamac u vremenu prije i nakon Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je tadašnji broj stanovnika usporediti sa današnji brojem stanovnika. Prošlo je 115 godina. Imali smo trend rasta stanovništva sve do 1989. godine, a onda je krenuo sunovrat. Rat od 1991. – 1995. godine odnio je svoje žrtve, ali on nije značajno utjecao na pad populacije. Depopulacijski procesi su krenuli 2 godine prije rata i kako je vrijeme prolazilo bili su sve izraženiji. Danas se procjenjuje da u Baziku prespava negdje između 140 i 160 osoba, u Grebnicama negdje između 280 i 350 duša, dok se za Domaljevac tvrdi da ih nema više od 700, ali je vjerojatnija brojka od 800 njih koji spavaju u Domaljevcu.

Teško je znati precizno koliko koje selo danas ima stanovnika jer su dnevne i sezonske migracije česte. Veliki dio mještana ovih naselja živi u inozemstvu. Mnogi često dolaze, zadržavaju se jedno vrijeme pa odlaze, tako da je točan broj teško utvrditi. U svakom slučaju, današnji podaci su poražavajući. Da se trend rasta stanovništva nastavio na način kakav je bio kroz veći dio 20. stoljeća i da nije zaustavljen danas bi Bazik trebao imati oko 1000 stanovnika. Grebnice oko 3500, Domaljevac bi imao možda i 6000 stanovnika. Bili bi općina s najmanje 10.000 stanovnika, ovako jedva da nas ima 1200 – 1300. Crno da crnje ne može biti.

Perica Dujmenović | domaljevac-samac.com