Svećenici iz Bazika

Mlađi naraštaj vjerojatno ne zna da je i fra Bono Brkić također bio Bazičanin. Za fra Bonu zna malo danas živućih Bazičana. Fotografija (desno) je skinuta sa fra Boninog spomenika koji se nalazi na njegovom grobu na groblju Karaula kod Tolise gdje je fra Bono i sahranjen.

Osim njih dvojice imamo i živućeg svećenika Marka Tomušić koji službuje na župi Berak (Mučeništva sv. Ivana Krstitelja) u Đakovačkoj biskupiji.
Pored svećenika nemali broj je i djevojaka koje su se odlučile na poziv časnih sestara koje uglavnom službuju u Zagrebu pa su manje poznate mlađem naraštaju sela.

Fra Roko Špionjak

Fra Roko je rođen u Baziku, župa Domaljevac kod Bosanskog Šamca, 19. lipnja 1936. godine, od oca Marka i majke Anke r. Ćošković. Osnovnu je školu pohađao u Domaljevcu i Grebnicama (1945–1949), a Klasičnu je gimnaziju završio u Visokom (1949–1955; 1956–1958). Poslije završenog šestog razreda gimnazije, stupio je u novicijat 14. srpnja 1955. godine u Kraljevoj Sutjesci i tada uzeo redovničko ime fra Pavo. Nakon godine novicijata, u istom je samostanu 15. srpnja 1956. položio jednostavne redovničke zavjete. Svečane je zavjete položio 8. prosinca 1959. godine u Sarajevu i tada za redovničko uzeo svoje krsno ime. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1958–1963), dopunio na Teološkom fakultetu u Ljubljani, položivši diferencijalne ispite i dva semestra posebnih studija, a potom diplomirao 1966. godine. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1962. u Fojnici. Mladu je misu slavio u Domaljevcu 26. srpnja 1962. godine.

Poslije položenih diferencijalnih ispita iz opće i nacionalne povijesti, upisao je postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na katedri za opću povijest novoga vijeka. Poslije završenog studija (četiri semestra), obranio je 29. lipnja 1980. godine magisterij s osobitim uspjehom na temu: “Josip Dobroslav Božić, život i djelo”.

Svoje pastoralno djelovanje započeo je na Petrićevcu (Banja Luka) kao samostanski i župni vikar (1963–1966), a potom godinu dana nastavio u samostanu u Tolisi. Nakon toga, tri godine je obnašao službu kapelana u Novom Šeheru. Godine 1970. imenovan je župnikom u Dubravama (1970–1974), zatim župnikom u Domaljevcu, gdje ostaje deset godina (1974- 1984). U tom je vremenu podigao sadašnju novu crkvu, jer je stara crkva bila tijesna i dotrajala. Odatle je premješten za kapelana u Tramošnicu, a nakon kraćeg vremena u Sarajevo, gdje četiri mjeseca obavlja službu osobnoga tajnika vrhbosanskog nadbiskupa dr Marka Jozinovića. Na glavnim kapitularnim promjenama 1976. godine imenovan je župnikom u Lepenici, a tri godine kasnije župnikom u novoosnovanoj župi Drijenča, gdje ostaje četiri godine.

Kada je 1982. godine osnovana župa Grebnice, na Provincijalov prijedlog, postaje prvim župnikom u toj župi, i ostaje do konca 2001. godine. Tada se povukao u samostan u Tolisu zbog bolesti. Za svoga župnikovanja u Grebnicama obavio je sve pripreme za gradnju nove župne crkve. Baveći se, uz pastoralni rad i poviješću, svojim radovima sudjeluje na znanstvenim skupovima u Baču 1987. godine u povodu 300. obljetnice preseljenja franjevaca i puka iz Gradovrha (Tuzla) u Bač, te u Orašju 1996., u Domaljevcu 1997. i Tolisi 2002. godine u povodu 200. obljetnice osnivanja župa Tolise i Tramošnice.

Osim magistarskog rada, koji je objelodanjen, Josip Dobroslav Božić, život i djelo, Beograd: Filozofski fakultet 1983. (Beograd – Novi Sad: Prosveta), prikazao je povijest Franjevačkog samostana u Gradovrhu u ediciji Od Gradovrha do Bača (Sarajevo 1988.). Za tisak je priredio i dopunio rukopis pokojnoga fra Stanka Mijića, Vremeplov Bosanke Posavine, Crkva i samostan na Raščici u Tolisi, Tolisa 2002. godine. Odmah nakon toga, iako je bio pritisnut teškom bolešću, pripremio je i već 2003. godine objavio djelo od preko petsto stranica: Život i djelovanje posavskih franjevaca u Sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802-2002), Tolisa, 2003.

domaljevac-samac.com