Nemam podataka o najranijim stanovnicima našega sela i to bi sigurno trebao neko bolje istražiti. Moja namjera je da navedem uglavnom one podatke koje znam iz vremena u kom sam ja živio, bilo iz vlastitog iskustva ili razgovora sa starijim Grebničanima, kako i to jednoga dana ne bi palo u zaborav.
- Postavite ovdje svoj oglas -
Najraniji podaci koje sam imao priliku vidjeti su iz crkvenih knjiga, oko 1770. godine kada se spominje osam katoličkih familija u Grebicama. Navedena su prezimena svih familija, kao na primjer Doboševići, Kneževići i tako dalje. Ali se vidi da ni jedno od pomenutih prezimena danas ne postoji u Grebnicama osim Kneževića.
Samo ovi današnji Kneževići nisu potomci navedenih nego su doselili iz Domaljevca. Napominjem da su ovo podaci iz crkvenih katoličkih knjiga gdje nije upisivano pravoslavno stanovništvo. Zato ne znam je li u to vrijeme na ovom prostoru živio i neko od stanovništva drugih vjera ili nije.
Oko 1930. godine Grebnice su imale oko 190 domaćinstava, a 1990. već 460 što govori o velikoj ekspanziji u tom periodu. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Grebnice su imale 2.193 stanovnika (u odnosu na 2.046 deset godina ranije). Od toga se 1.917 izjasnilo kao Hrvat, 212 kao Srbin, 1 kao Musliman, 24 kao Jugosloven i 39 je svrstano u kategoriju ostalih. Dakle, većina stanovništva (oko 90%) bili su Hrvati koji su bili podijeljeni u dvije crkvene župe: Tišina i Domaljevac. Granica župa je išla od Save putem kroz Marčićev kraj i Eviće tako da je sve zapadno od tog puta pripadalo Tišini a istočno Domaljevcu.
Ta podjela je izazivala stalne tenzije između dva dijela sela pa je 1990. godine osnovana župa Grebnice.
Postojala su i dva vjerska praznika u dvije župe u istom selu: Ilino u tišinskoj župi i Spasovo u domaljevačkoj župi. Pravoslavno stanovništvo je obavljalo svoje obrede u šamačkoj pravoslavnoj crkvi, a sahranjivali su se uglavnom na pravoslavnom groblju u Brvniku. Imali su više razliitih slava u ovisnosti od toga koja je familija koju slavila, kako je to već kod njih običaj. Već iz ovog do sada se vidi koliko su Grebnice bile šarolike i koliko su tu bili izmiješani razni uticaji i interesi. Ali to je samo dio svih isprepletenosti. Grebnička škola je bila npr. i za djecu iz Bazika, Brvnika i Novog Sela. Mjesni ured je bio i za Bazik, crkva također, groblje još i za dio Novog Sela i tako dalje. Čak su i neki organi upravljanja u višim strukturama bili zajednički. Opet, prije nego što su Grebnice imale osmogodišnju školu, naša djeca su išla u Bosanski Šasmac i Domaljevac, jedno vrijeme je Mjesni ured bio u Baziku i za Grebnice, crkva u Domaljevcu i Tišini i tako dalje. Uglavnom, okolna sela su bila dio svakodnevnog života Grebničana. I sa susjedima su se Grebničani dobro poznavali, bili iskreni prijatelji ali često i veliki rivali, naročito u sportu.
Autor: Ivo Ivanović Čabro (pok.) | domaljevac.com (arhiva)
- Postavite ovdje svoj oglas -
