Dijalekt hrvatskog jezik kojim govore Bazičani ne razlikuje se u mnogome od drugih stanovnika lokalne sredine. Prvenstveno misleći na Županiju Posavsku, tj. sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine.
- Postavite ovdje svoj oglas -
Ne ulazeći dublje u genezu tog jezika, aludirajući na zamjetne različitosti u govoru lokalnog stanovništva Županije Posavske, uočava se vidna razlika “od sela do sela”.
BAZIČKI JEZIK
Može li selo imati svoj jezik? Naravno da može, samo u smislu ako govorimo o dijalektu jezika ili inačici dijalekta jezika.
O lokalnim seoskim jezicima u Posavini rečeno je mnogo. Uglavnom samopohvalno.
Za sva sela u Posavini ipak se ne može reći da imaju svoj jezik. Dakako neka od njih, a možda i većina ima bazu riječi kojima se malo tko koristi izvan njihova područja, ali to izravno ne znači da se radi o sebisvojstvenom jeziku nekog sela. Tuđice ili izvedenice od stranih riječi ne mogu biti osnova za proklamiranje i standardizaciju “svojeg” jezika. Nepravilno izražavanje ne može se smatrati jezikom, nego nepismenošću, a pretjerano i neopravdano korištenje tuđica također se može smatrati nedovoljnim poznavanjem svojeg jezika pa čak i neznanjem. Ove stranice će barem pokušati posjetiteljima približiti ovu problematiku i u nekoliko primjera ukazati na tuđice i lokalizme. Zato možda nekomu i ove stranice pomognu u razumijevanju svog jezika.
Naime, selo kao lokalitet možemo smatrati osnovnom jedinicom narodnog izražaja i uporabe jezika. Bez obzira što Hrvati Bosanske Posavine pripadaju jednom etnosu, možemo reći da se po govoru može prepoznati odakle je gotovo svaki stanovnik županije.
Te razlike negdje su slabije izražene, a negdje su tako očite, izolirane i sebi svojstvene da se mogu odnositi i na samo jedno selo. Gore navedeno nije zaobišlo niti Bazik. Za Bazičane možemo reći da u govoru prilično odražavaju hrvatski književni jezik, ali još uvijek sa popriličnom primjesom tuđica.
Ma koliko izgledalo da tuđica nema mnogo, ako se upustimo u dublju analizu ustvrdit ćemo čak suprotno. Ima ih mnogo. A većina puka nije niti svjesna porijekla nekih riječi, već se misli da su jamačno hrvatske, što se lako može utvrditi da nije tako. Pri korištenju tuđica prevladava stariji puk sela, koji nije dovoljno obrazovan, te nije bio u prigodi pročistiti svoj dijalekt.
No, uzevši u obzir povijesne okolnosti u kojima su Bazičani živjeli, zapravo ne treba niti čuditi otkuda nam primjesa iz tuđih jezika. Dubok trag u formiranju lokalnog dijalekta ostavila je dakako Turska, vladajući Bosnom nemalih 500 godina.
Pojedini turcizmi su toliko uvriježeni da se neki i u hrvatskom književnom jeziku smatraju hrvatskim riječima.
Na stranici rječnik možete pronaći popis karakterističnih, prikupljenih, riječi i izraza kojima se mjesno stanovništvo koristi u manjoj ili većoj mjeri. Nadalje, hrvatski jezik u ovim krajevima, doživio je svojevrsnu simbiozu sa srpskim jezikom, poglavito u vrijeme “Titove” Jugoslavije. Represivna politika “bratstva i jedinstva” ostavila je traga i na jeziku. U to vrijeme poglavito učeniji puk, što kroz redovito obrazovanje što integriranjem u društveno političke tokove, poprima dobar dio srpskih riječi i izraza primjenjujući ih u svakodnevnoj korespondenciji.
Zadnjim ratom (1992-1995) dolazi do svojevrsnih razdvajanja etnikuma na prostoru države, te se stječu uvjeti pročišćavanja materinjeg jezika, od tuđica gdje se akcent stavlja na srpski jezik. I pored toga u hrvatskom jeziku i dijalektu kojim se služe stanovnici Bazika i dalje je prisutan znatan broj stranih riječi i izraza.
Međutim, obećavajuća spoznaja je da je puk u Baziku poprilično obrazovan te se kroz obrazovne institucije materinji jezik profilira u najvećoj mogućoj mjeri. Ali dug je put kojim jedna etnička zajednica ide ka pravilnom književnom izražaju. Gledajući lokalno Bazičani su daleko odmakli. Smjenjuju se generacije, proširuju komunikacijske i jezične trase te se time zatiru mnogi lokalizmi, ali da ne bi pali u zaborav pogledajte neke i vi na ovim stranicama.
domaljevac-samac.com
- Postavite ovdje svoj oglas -
