domaljevac-šamac.com
Portal za općinu Domaljevac-Šamac

JE LI TO NORMALNO: Posavci i zadnje marke potrošiše u kladionicama

0 428

Tragom vijesti da su građani FBiH prošle godine u kladionicama potrošili 1.719.670.378,00 KM zavriđuje da se osvrnemo na tu pošast koja od ionako osiromašenih građana dodatno stvara sirotinju.

- Postavite ovdje svoj oglas -

Ogroman je to novac. Analitičari još ističu da je proračun FBiH, zbog neplaćenih poreza na ostvarene dobitke, osiromašen za 133.471.151 KM. Naime dobici do 100 KM se ne oporezuju, a kako je za njih isplaćeno 1.334.711.510,84 KM računica je tu jasna.

Ne oporezuju se dobici do 100 KM jer su na tomu inzistirali HDZ i SDP. Dvojac sa kormilarima koji očito u svojim redovima imaju najviše vlasnika kladionica u FBiH pa otuda i njihov interes da se dobici do 100 KM ne oporezuju, jer neoporezivi iznos je samo motivirajući faktor za sve koji se klade. Lijepo zvuči kada se ostvari dobitak, a pri tomu se državi ne plati porez. To što je država dužna i Bogu i Vragu njoj ne predstavlja nikakav problem. Jer ista ta država ima sve poluge vlasti i vlastodršci ih čvrsto drže u svojim rukama. Što znači da joj nitko ništa ne može. Može biti dužna komu hoće i kako hoće, a svoje dugove će vratiti jednog dana, a možda ni tada.

No, nije ovaj tekst inspiriran obranom stvarnih državnih interesa iz domene fiskalne politike. To je ionako zakukuljena priča na koju ne vrijedi trošiti riječi. Država koja nije u stanju voditi računa o 3 milijuna njenih građana i nije nikakva država. Odnosno, vlast koja je pustila korijenje i koja je stvorila takvu političku klimu da su im pozicije dugoročno zajamčene bez obzira koliko trulo vodila državu samo o sebi govori kakva je.

Ne znanima me puno ni nešto manje od 293 milijuna potrošenih u kladionicama u Sarajevskom kantonu. S obzirom da je njihov proračun gotovo 930.000.000,00 KM što znači da su građani Kantona Sarajevo potrošili u kladionicama novaca „tek“ nešto iznad 31% od njihovog kantonalnog proračuna. Nije malo jer očekivati je da građani tolike novce potroše u pametnije svrhe.

Da je samo Sarajevo po srijedi ovo čak ne bi bila ni vijest. Vijest je dakako Županija Posavska i iznos koji su građani Županije Posavske utrpali u džepove vlasnika kladionica kojih u Posavini valjda ima kao i svugdje, na svakom ćošku. Po dvije, za svaki slučaj.

Statistika lijepo kaže: Građani Županije Posavske su tijekom 2018. godine na klađenje potrošili 29.802.132,04 KM. Dakle blizu 30 milijuna maraka?! Nadam se da naši čitatelji znaju da je proračun Županije Posavske bio negdje oko 43 milijuna KM. Što opet prosta računica kaže da je u Županiji Posavskoj na klađenje potrošeno novca u visini 71% proračuna naše Županije.

Naravno, nije Vlada Županije uplaćivala izravno sredstva u kladionice nego su to radili građani naše županije. I Vlada s tim nema ništa. Da, tako je najlakše reći i tako bi Vlada oprala ruke da ju se o istom pita. Tehnički, bili bi u pravu. Nitko naše građane ne tjera na klađenje. Sami troše novac kako hoće. I šta se tu može… Najlakše je reći  – ništa, ništa se tu ne može.

A trebalo bi nešto reći. Jer tih nešto više od 70 % od ukupnih proračunskih sredstva preko kladionica završi izvan prostora naše županije. Ili pojednostavljeno rečeno 30.000.000,00 KM suhih para naših građana bratski serviramo u tuđe džepove.

Čime se na izravan način stanovništvo županije nepovratno osiromašuje. Od Posavaca se stvara bijeda koja je osuđena na neimaštinu. Zato ne treba ni čuditi što se malo, malo po nekoliko mladih osoba otisne na Zapad kako bi tamo osigurali svoju egzistenciju. Valjda su tamo veće plaće pa osim za kladionicu pretekne i za kruha. U Posavini nema posla, a i ono malo crkavice što se nađe kod ljudi netko se pobrine da im izvuče iz džepova. Kladionice su svakako jedni od njih.

Za Županiju Posavski se komotno može reći da je kanton u kojem se ne stvaraju nove vrijednosti. Nema proizvodnih djelatnosti, a one su osnova za opći razvitak. Neka se ne naljuti ono malo gospodarstvenika što ih imamo u našoj županiji. Ali kladioničari vas sve mogu kupiti za mekinje. I tu se priča o posavskom proizvodnom gospodarstvu završava. Tako da je 30.000.000,00 utrošenih na klađenje suma o kojoj se cijelo društvo mora ozbiljnije pozabaviti.

Koliko je samo obitelji socijalno zapušteno i obezvrijeđeno samo zato što glava kuće po cijele dan sjedi u kladionici i bespovratno troši ona sredstva koja su možda namijenjena za kruh djeci. Koliko se još posuđuje novca da se “izvuče”, jer znaju siguran X … To je već priča za socijalne radnike i psihologe. U takve priče na ovoj razini ne vrijedi ulaziti.

Ima li rješenja za ovu pošast? Kako građanima županije objasniti da klađenje razara samo tkivo društva, da nas ubija, da nas vodi ka prosjačkom štapu. Možda nikako. Ljudi su jednostavno takve naravi, lako ih namamiti na grijeh, a teško ih izvesti na pravi put.

Mnogi će pomisliti da je rješenje u zabrani kladionica i kockarnica kako je to recimo riješila Albanija. Osobno nisam za nikakve zabrane. Tako da nisam ni za zabranu kladionica. Ali jesam da se nešto po tom pitanju uradi da klađenje bude jeftina zabava, a ne poligon za upropaštavanje brojnih obitelji. Porezna politika može dosta tu napraviti. Dakako, zakonski okviri imaju i te kako prostora. Zna se tko to treba i tko može nešto napraviti. A zašto neće, to treba pitati njih. A da se ne mučite u postavljanu pitanja odgovor koji bi dobili vrlo je izvjestan. Oni po tom pitanju ne smiju ništa napraviti. Kraj priče, sve je jasno.

domaljevac-samac.com

- Postavite ovdje svoj oglas -