Bosanski Šamac i Orašje na zemljovidima iz 18. i 19 stoljeća

Odmah da se razjasni, nije riječ o nikakvom posebnom istraživanju. Taj posao ćemo prepustiti povjesničarima. Nas su zanimali zemljovidi i naselja koja su se nalazila na njima.

Iz analize mnoštva karata lako je zaključiti da sve što su zemljovidi bili stariji to su bili manje precizni. Logično. Kako idemo u prošlost kvaliteta karata vidno slabi. Granice i tokovi rijeka su neprecizno nacrtani. Naselja su također neprecizno obilježena. A sami nazivi naselja su dvojbeni. Tko je radio zemljovide taj po svojim informacijama i saznanjima crtao iste. Svatko na svom jeziku. Također zbunjuje što se neka mjesta u različitim godinama nalaze na istoj lokaciji, ali pod potpuno drugačijem nazivu. U prošlosti smo imali i neka naselja na pojedinim lokacijama kojih danas nema ili su crtači ondašnjih karata debelo griješili u svom poslu.

Najstariji zemljovid kojeg smo analizirali potječe iz daleke 1648. godine. Kompletno područje ovog dijela Posavine, dakle od rijeke Bosne pa do današnje Semberije imalo je naziv Sale Superior. Na internetu nismo uspjeli pronaći ništa što bi nam moglo odgonetnuti značenje tadašnjeg naziva ovog područja.

Međutim, u to vrijeme na zemljovidu nema ucrtanog ni jednog današnjeg naselja koje je tada bilo pod današnjim imenom. Na zemljovidu iz 1648. godine ucrtana su samo dva naselja. Za jedno znamo da je današnje Brčko, a tada je nosilo naziv Barka. Osim Barke (Brčkog) ucrtano je naselje Michalowitz.

Za naselje Barka ne bi trebalo biti problem odrediti ga, jer postoje povijesni tragovi da je Brčko dobilo status grada 1428. godine pod nazivom Barka (u nekim izvorima i Brka). Međutim, naselje Michailovitz (Mihalovic) je teško odrediti. Povjesničari sigurno nešto znaju o tom naselju. Moralo je biti značajno u svoje vrijeme dok se u ovom dijelu Posavine jedino uz grad Brčko našlo na karti iz 1648. godine.

Mjesto je smješteno uz Savu nekoliko kilometara nizvodno od ušća Bosne. Međutim, kako je u uvodu već rečeno karte iz tog doba, ali i dosta novije karte bile su prilično neprecizne i teško je sa sigurnošću reći o kojoj se točno lokaciji radi. Po nacrtanom radi se o području današnjih Grebnica. Međutim, to naselje je moglo biti na području današnjeg Domaljevca ili čak Bosanskog Šamca. Kasnije karte će dokazati da je bilo velikih odstupanja u pozicioniranu naseljenih mjesta. Na kartama iz 18 stoljeća mjesta Michalowitz više nema niti se na tom području nalazi neko drugo naselje.

Poznato je da je ovaj dio Posavine relativno kasno naseljen, tako da je vrlo vjerojatno Michalowitz bilo jedino naseljeno mjesto na području između rijeke Bosne i rijeke Brke. Bez obzira što su na ovom području otkriveni brojni lokaliteti iz antičkog doba bilo je perioda kada je zbog ratova, poplava, pandemija i drugih nepogoda područje oraško-šamačke Posavine bilo nenaseljeno ili slabo naseljeno. Par obitelji raštrkane po šumama u improviziranim nastambama nisu mogli biti tretirani kao naselja. No, ostavimo taj dio priče povjesničarima, a mi ćemo se u nastavku pozabaviti geografskim kartama iz 18 i 19 stoljeća i prinijeti što se na njima moglo naći tih godina u našem kraju.

Sa nepreciznim crtanjem karata nastavilo se i u prvoj polovini 18 stoljeća, s tim da se već u drugoj polovini 18. stoljeća pojavljuju prilično dobro nacrtani zemljovidi. S prikazanim preciznim tokovima rijeka i vidno preciznije ucrtanim naseljima. Ali već početkom 19 stojeća izrađuju se vrlo precizne karte koje se praktično ne razliku od današnjih.

Fragment zemljovida iz 1883. godine

Naselja oraško-šamačkog područja u vremenu od 1780. – 1883. godine

Prve karte na kojima su ucrtana prva naselja u ovom dijelu Posavine datiraju u 1780 godinu. Ne znamo kada je proces formiranja današnjih naselja u na području oraško-šamačke Posavine bio završen, ali već na zemljovidima iz 1883. se vidi da je taj posao već bio okončan.

Međutim, nastanak nekih mjesta sigurno datira i prije 1780. godine, ali do starijih zemljovida nismo uspjeli doći.

Na kartama rađenim od 1869. – 1887. mnogi toponimi imaju današnja imena: Tursinovac, Kanjikovac, bara Tišina, Ogradice Ljeskovac, Snoge, Greda, Bok (dio Domaljevca) Hrast, Blato, Kališta, Brezovica, Ade, Poloj, Jeleneži i drugi.

Već na zemljovidu iz 1883. godine velika većina naselja i toponima poprima konačne, današnje nazive. Izuzetak su Hasić (Hazić), Matići (Matić) i Donja Mahala (Dolna mala ili Doljnja Mahala, i na zemljovidu su upisana oba naziva). Mada i kod ovih naselja doći će tek do neznatnih fonetski promjena i u osnovi njihova sadašnja imena su formirana još tada. Dakle, u prvoj polovini 19 stoljeća.

Naravno, kraj 18 stoljeća, a poglavito 19 stoljeće je vrijeme kada se ovo područje Posavine značajnije naseljava. To naseljavanje može se pratiti kroz prikaz zemljovide iz tog vremena.

Svrha ovog teksta nije bavljenje poviješću pojedinih naselja. Zemljovid samo može svjedočiti da li je koje naselje postojala u godini kada je zemljovid rađen. I to pod uvjetom da je zemljovid ažuran i točan. Također, nisu nam bili dostupni zemljovidi iz svih godina, nego samo iz nekih tako da se na temelju njih ne može odrediti godina nastanka nekog naselja jer nedostaju podaci za veliki broj godina.

Iako se mnoga mjesta u Posavini vole pohvaliti nekakvom stoljetnom tradicijom autentični zemljovidi iz 18 i 19 stoljeća takve teorije stavljaju na kušnju, jer su po zemljovidima prva stalna naselja na ovom području Posavine formirana tek polovinom 18. stoljeća. To što su se pojedini toponimi nalazili na nekim starijim zemljovidima uopće ne znači da su postojala i naselja tog imena. Ali nećemo sada ulaziti u detalje. I taj dio ćemo ostaviti povjesničarima neka dokazuju i pokazuju koliko je koje naselje staro. Mi ćemo u nastavku opisati ono što se iz navedenih zemljovida moglo iščitati.

Pa krenimo nekakvim nasumičnim redoslijedom.

DOMALJEVAC

Domaljevac se na dostupnim zemljovidima prvi put pojavljuje 1780. godine pod imenom Domolova.

Da bi već 1788. godine bio prikazan kao Domalievaz, a 1808. godine na zemljovidu je upisan kao Domaljevacz.

Međutim, iste godine na području današnjih Grebnica spominje se naselje Domalievo. Zajedno sa Domaljevcom koji je ucrtan na svom lokalitetu. Radi li se o pogrešci kartografa iz tog vremena ili su se Grebnice tada uistinu zvale tako nismo mogli provjeriti.

Zapadno od Domalieva upisano je naselje Dreschnicza (mogla bi biti današnja Tišina) jer se naselje nalazi između Domalieva (trebale bi biti Grebnice) i današnjeg sela Škarića koje je na zemljovidu iz 1808. godine nosilo naziv Skar.

Na mapi te godine selo Prud bilo je označeno kao Brud, a Slavonski Šamac kao Schamacz.

Bosanski Šamac nije bio ucrtan na karti u toj godini i na samom ušću Bosne u Savu gdje se danas nalazi Bosanski Šamac na zemljovidu iz 1808. godine nije bilo ucrtano nikakvo naselje. Međutim, u to vrijeme, pa i ranije bilo je naseljenih mjesta na tom lokalitetu što ćemo obraditi u nastavku teksta kada na red dođe Bosanski Šamac. I ovaj primjer govori o nepreciznosti i nekompletnosti karata iz tog vremena.

Godine 1829. na zemljovidu Domaljevac je ucrtan kao Domalievacz, i prostirao se oko današnjeg centra sela, odnosno, uz područje današnje općinske uprave. Na zemljovidu je ucrtan kao naselje koje je bilo rasprostranjeno negdje od današnjeg Srimca na zapadu pa prema istoku do područja sadašnje lokacije domaljevačke crkve i dijelom južno u dubinu od tog poteza.

Tek na zemljovidima od 1856. godine Domaljevac se ucrtava sa sadašnjim imenom Domaljevac i ne mijenja se kroz zemljovide iz 1869., 1871., 1878. i ostaje pod tim nazivom do današnjeg dana.

TOLISA

Naselje na području današnje Tolise ucrtano je na zemljovidu iz 1780. godine pod nazivom Tolisan, da bi već 1808. godine na zemljovidu Tolisa bila prikazana kao Dolissa, jednako kao 1829. godine, kao i na zemljovidima iz 1833. i 1855. godine. Tek na zemljovidu iz 1856. ucrtan je naziv Toliša. Naziv Toliša stoji i na zemljovidu iz 1865. godine. Prvi zemljovid koji je Tolisu prikazao sa sadašnjim imenom bio je zemljovid iz 1869 godine. Međutim, na zemljovidu iz 1871. godine ponovo stoji Toliša, da bi se svaka promjena naziva naselja isključila od 1878. godina kada na zemljovidima Tolisa nosi današnji naziv Tolisa i od tog vremena nije više bilo promjene imena Tolisa.

GREBNICE

Grebnice su možda najzanimljiviji lokalitet na ovom području Posavine. Čas bi se nalazile na mapama. Čas ih nema. Sad su pod jednim imenom, a već na drugoj mapi nose sasvim drugačije ime. Bilo bi lijepo kada bi se netko od povjesničara pozabavio ovom temom i da istraži povijest Grebnica i slijed promjena imena tog sela.

Mi smo na zemljovidima našli sljedeće: 1829. godine na području današnjih Grebnica bilježi se naselje Grebnik. Međutim, na zemljovidu iz 1856. godine nema upisanog naselja koje asocira na Grebnice  nego se na području današnjih Grebnica nalazi naselje Drežnica (naselje smješteno između Tišine i Domaljevca).

Već 1865. godine Grebnice su ucrtane pod svojim današnjim imenom Grebnice. Tako stoji i na zemljovidu iz 1869. godine. Međutim, već 1871. godine ponovo nestaju Grebnice i pojavljuje se ponovo naselje Drežnica. Na zemljovidu iz 1878. nema Drežnice ali imamo naselje Grednica. Međutim, ono je locirano nešto zapadnije od ranije upisivanih naselja Grebnica. Grednica je smještena na području današnjeg Odmuta (također kao i Drežnica čiji je lokalitet ponajbliže ucrtan oko područja sadašnje grebničke škole) koji je na svakoj karti prikazivan kao toponim u sastavu naselja Grebnice.

DONJA MAHALA

Uz Tolisan i Domolova (Tolisa i Domaljevac) na zemljovidu iz 1780. godine nalazi se naselje Utorkovište, koje je smješteno istočno od Tolise i nalazi se na području današnje Donje Mahale.

Već 1808. godine imamo naselje pod nazivom Dolina mala, da bi na zemljovidu 2 godine kasnije isto naselje bilo označeno kao Mala dolna.

Ovo je već dovoljan podatak koji argumentira da Donja Mahala nije dobila ime zbog toga što je bila uz  Donju Aziziju (Orašje) kako se inače smatra, nego je naselje izvedenicu današnjeg imena sela koristilo puno prije utemeljenja Donje Azizije.

Već 1833. godine ponovo nalazimo naselje Utorkoviste, da bi ono 1865. godine nosilo naziv Dolna mala. Ne znamo zašto, ali na zemljovidu iz 1871. jasno je ponovo ucrtan naziv Mala dolna. Koje točno godine Donja Mahala mijenja ime iz ovih zemljovida ne može se znati, ali je jasno da je 1878. godine na karti bilo označeno mjesto Dol. Mahala. Baš ovako s točkicom iza Dol. je upisano i na zemljovidu. Moguće je da se koristio povijesni izraz Dolna ili se već počeo koristiti izraz „Dolnja“ što je krajem 19. stoljeća bio uobičajen izgovor ondašnjeg stanovništva za danas korišten izraz pridjeva Donja.

HASIĆ

Podjela na Donji i Gornji Hasić novijeg je datuma. U 19 stoljeću korišten je samo naziv Hasić (odnosno drugi povijesni sinonimi i nazivi za to naselje) i bio je evidentiran kao jedno naselje.

Prvi zemljovid do kojeg smo došli a gdje je ucrtan Hasić datira iz 1829. godine i nosi naziv Aisich. Na zemljovidu iz 1856. godine već mijenja ime u Asina kako je naznačeno i 1871. godine

Na zemljovidu iz 1878. godine preferiran je naziv Asič, mada uz njega u zagradi stoji i naziv Asina što govori da su tih godina u upotrebi bila oba naziva. Tek na zemljovidu iz 1883. godine uviđamo naziv Hazić. Kada je Hasić dobio današnji naziv nismo mogli saznati iz zemljovida koji su nam bili dostupni.

Lako je moguće da se Hasić kao naselje nalazio i ranije. Možda pod drugim imenom. Ali ranije karte su bile neprecizne i teško je bilo ustanoviti radili se baš o Hasiću. Ili iz nekog razloga naselje nije bilo ucrtano.

UGLJARA

Ugljara je također jedno od najstarijih naselja u ovom dijelu Posavine. Prvi je put nalazimo 1780. godine pod nazivom Ugjlara. (nije tipfeler, doslovno je ovako upisano na zemljovidu).

Kroz godine i Ugljara mijenja ime tako na zemljovidu iz 1808. godine stoji naziv Ugliava, a samo 2 godine kasnije Uglissa (vjerojatno je izraz na jeziku ondašnjeg autora zemljovida). Godine 1856. nalazimo naziv Ugljeva, a 1865. Ugljera, ali uz naziv Ugljera te godine stoji i naziv Azizia. To je već vrijeme kada na područje današnjeg Orašje dolaze prognani muslimani iz Srbije i kada se utemeljuju Donja Azizija (Orašje) i Gornja Azizija (Bosanski Šamac). Lokalitet Ugljare bio je na području današnjeg Orašja ili tik uz današnje Orašje kao uostalom i danas tako daje za geografe i kartografe iz onog vremena bila zbrka kako definirati ovo naseljeno mjesto. Po zemljovidu iz te 1865. godine teško je razlučiti radi li se o dva naselja ili je je riječ o jednom lokalitetu sa dva imena. Poznato je da su naselja iz tog vremena imala po dva imena. Jedno koje su koristili Turci, a drugo koje su koristili Austro-Ugari.

Na zemljovidu iz 1871. godine današnja Ugljara nosi naziv Ugljeva i jasno se razlikuju dva naselja Orašje i Ugljeva. Na zemljovidu iz 1878. godine Ugljara je već bila upisana pod današnjim imenom koje se više nije mijenjalo.

MATIĆI

Matiće nalazimo po prvi put na zemljovidu iz 1810. godine. Tada su nosili naziv Matioduch. Zemljovid iz 1829. godine već daje prepoznatljiviji naziv Matioschich, ali je to još uvijek daleko od današnjeg naziva sela. Na zemljovidima iz 1856. i 1871. godine viđamo upisan naziv  Matjevci, da bi sadašnji naziv sela Matići bio označen na zemljovidu iz 1878. godine. Međutim, na jednom zemljovidu iz 1883. godine nalazi se izraz Matić. Nedostaje slovo „i“ na kraju. Da li je to samo tipfeler ondašnjeg kartografa ili je selo ponovo promijenilo ime teško je iz zemljovida saznati. Mada su zemljovidi 1883. godini rađeni vrlo pedantno i precizno i mogu se po preciznosti nositi sa današnjim zemljovidima.

BOK

Selo Bok nalazimo na 2 zemljovida. Prvi put na zemljovidu iz 1810. godine i tada nosi naziv Bog. Da bi na zemljovidu iz 1878. već bio upisan sadašnji naziv Bok i nije se više mijenjao do današnjeg dana.

TIŠINA

Lokalitet Tišine na starim zemljovidima također varira. Od onog bliže rijeci Savi (današnja Srpska Tišina), do naselja koje se nalazi na području današnje Hrvatske Tišine. Jesu li nekad Tišine bile jedno naselje to se iz ovih zemljovida ne može znati, ali promjena lokaliteta i nepreciznosti na kartama sigurno je bilo. Kao Tischnia navodi se 1810 godine. Jednako naselje nosi naziv i na zemljovidu iz 1829. godine. Međutim, lokalitet Tischnie na zemljovidu iz 1829. godine odgovara današnjem lokalitetu Srpske Tišine, a na lokaciji današnje Hrvatske Tišine upisan je naziv naselja Dreschnizza (Drežnica). Iz Drežnice je vodio okomit put prema naselju Kušeto koje se nalazilo na današnjem području grada Bosanskog Šamca.

Već na zemljovidu iz 1856. Tišina se navodi pod ovim imenom koji ostaje na svim budućim zemljovidima do današnjih dana.

SLAVONSKI ŠAMAC

Iako je Sl. Šamac slavonsko naselje napomenut ćemo ga zbog zanimljivosti koje su se mogle iščitati iz povijesnih karata. U novijoj povijesti Bosanski Šamac uvijek je imao veću važnost od Slavonskog Šamca. Bio je gradsko naselje dok je Slavonski Šamac naselje ruralnog tipa, što je i dan danas.

Međutim, naselje Slavonski Šamac daleko je starije od Bosanskog Šamca. I iz ovih povijesnih zemljovida da se naslutiti da je Bosanski Šamac dobio ime po Slavonskom Šamcu. Neki povjesničari navode da je današnji Bosanski Šamac dobio naziv po Lukačevim šancima. To ne bi trebalo biti točno, jer su Lukačevi šanci kao utvrda građeni na slavonskoj strani, a ne na Bosanskoj strani. Zemljovidi također potvrđuju isto. Slavonski Šamac se nalazio na zemljovidu 1780. godine pod imenom Šamacz.

Osam godina kasnije, dakle na zemljovidu iz 1788. godine Slavonski Šamac nosi naziv Lucasch Schanz. 1830. nosi naziv Shamacz i konačno 1871. godine ponovo ga vidimo na zemljovidima kao Šamac.

Na zemljovidu iz 1788. godine na području današnjeg Bosanskog Šamca nalazi se toponim Suetiza, a toponim utvrde Lucas je ucrtan dosta južnije. Vjerojatno na području hasićkih Urija ili čak južnije jer po prikazanom razmjeru utvrda na zemljovidu dolazi negdje između današnjeg Bosanskog Šamca i Ledenica (Ledeniste). O Bosanskom Šamcu više u nastavku teksta.

BAZIK

Prvi put pod imenom Bazik ovo naselje se nalazi na zemljovidima iz 1869. godine. Znamo da je Bazik stariji bar 30-40 godina, ali na zemljovidima s počeka 19 stoljeća nije bio ucrtan.

Već 1878. godine na zemljovidu nema ucrtanog Bazika, ali se malo sjevero-istočnije pojavljuje naselje Kosić. Svega par kilometara zapadno od Domaljevca. Po slobodnoj procjeni negdje pored bare Tišina. Sada je to područje u sastavu Domaljevca. Međutim, zapadne granice područja sela Domaljevac tih godina su bile dosta istočnije od lokaliteta bare Tišina pored koje se smjestilo naselje Kosić. Naselje Kosić se više ne pojavljuje niti na jednom zemljovidu. Nepoznato je kako se pojavilo kao što je nepoznato kako je nestalo. Na zemljovidu iz 1871. ga nema, a nema ga ni na zemljovidima novijeg datuma.

Iz drugih izvora saznali smo da je područje Bazika 1899. godine ulazilo u naselje Gornji Domaljevac. Međutim, i toj podjeli Domaljevca, na Gornji i Donji gubi se svaki trag. Nego se na zemljovidima jasno određuju Domaljevac i Bazik kao zasebna naselja.

VIDOVICE

Vidovice možda nisu najstarije naselje na ovom području, ali imaju kostantu. Kada su se prvi put pojavile na zemljovidu bilježe kontinuitet i nalaze se praktično na svakom zemljovidu iz 18 i 19 stoljeća. Prvi put se spominju 1788. kao naselje Vilaviza. Već 1808. godine dobivaju prepoznatljiv naziv Vidovicza. Godine 1810. upisane su kao Vidovicze, a 1829. godine ponovo kao Vidovicza, i sve tako do 1855. godine.

Tako 1856. godine nalazimo naziv Vidovica, jednako kao i na mapi iz 1871. godine Vidovica. Tek 1878. godine na kartama se pojavljuje sa današnjim nazivom Vidovice i od tada se naziv sela ne mijenja.

Naknadnim istraživanjem pronašli smo kartu iz 1717. godine na kojoj su jasno ucrtane Vidovice. Neki drugi izvori govore da su Vidovice bile čak i na starijim zemljovidima. Bilo kako bilo, ostaje činjenica da Vidovice jedno od najstarijih naselja u ovom dijelu Posavine.

ORAŠJE

Na zemljovidu iz 1869 godine kao jedno naselje navode se Ugljera i Azizia. Da bi na zemljovidu iz 1878. godine imali dvojezični prikaz naselja. Uz naziv Orašje prikazan je i turski naziv za Orašje „Azizie i zir“. Već na sljedećim zemljovidima koristi se samo izraz Orašje koje je ostalo do današnjih dana.

KOPANICE

Kopanice su po svoj prilici naselje nastalo paralelno sa Vidovicam. Gotovo na svim zemljovidima gdje se nalaze Vidovica imamo i Kopanice. Tako se 1788. godine nalazi naziv Ceponize, a 1810. godine nailazimo na promijenjen naziv Kopamicza. Tu se ne staje tako da na zemljovidu iz 1829. godine vidimo naziv Kopanicza, a naziv vrlo sličan današnjem nalazimo na zemljovidima iz 1856. i 1871. godine – Kopanica. Današnji naziv Kopanice na karti je iz 1878. godine. Također, kao i Vidovice na zemljovidu iz 1717. godine nalazimo i Kopanice. Očito je nastanak i razvoj Kopanica tekao paralelno sa susjednim naseljem Vidovice.

KOSTRČ

Kostrč se prvi put nalazi na zemljovidu iz 1829. godine pod nazivom Kostrich. Već na zemljovidu iz 1855. godine nosi naziv Kostrić kao i 1871. godine. Na zemljovidu iz 1878. godine Kostrč već ima današnji naziv koji se više nije mijenjao.

OŠTRA LUKA

Oštra Luka bi trebala biti starije naselje, ali je na nama dostupnim zemljovidima nalazimo tek 1878. godine i to pod sadašnjim imenom Oštra Luka. Na nekim zemljovidima iz ranijeg perioda 19 stoljeća nemamo cijeli prikaz ove regije tako daje moguće da je Oštra Luka bila na nekom od njih. Na starijim zemljovidima definitivno nije ucrtana. To opet ne znači da kao naselje nije postojala. Jer već smo napomenuli da su stariji zemljovidi nekompletni i neprecizni, a posebice oni koji datiraju iz 18 stoljeća.

BOSANSKI ŠAMAC

Godine 1788. na ušću Bosne nalazi se toponim Suetiza, Godine 1810. na tom mjestu imamo naselje pod nazivom Kusisco, a 1829. godine naselje Kuseto. Na tom zemljovidu iz 1829. godine naselje Kuseto nacrtano je nešto istočnije od samog ušća i današnjeg lokaliteta Bosanskog Šamca. Vjerujemo da je riječ o nepreciznosti kartografa i da se radi o lokalitetu na kojem će se razviti današnji Bosanski Šamac.

Na zemljovidu iz 1833. godine na bosanskoj strani nalazi se naselje Kuseto, a odmah preko Save na slavonskoj strani nalazi se naselje Schamacz.

Kuseto na području današnjeg Bosanskog Šamca nalazimo i na zemljovidu iz 1855. godine. Već na zemljovidu koji je rađen iduće godine (1856.) naziv naselja promijenjen je u Kušeto. Vjerojatno se tako naselje zvalo i ranije samo su kartografi njemačkog govornog područja ispuštali slova s našim kvačicama („s“ umjesto“š“). Mada s druge strane to ne bi trebalo biti tako, jer su za druge nazive koristili „Sch“ kao „š“ ako bi se u nazivu naselja nalazio taj glas.

Sa onu stranu rijeke Bosne već smo na tom zemljovidu iz 1865. godine imali naselje pod imenom Prud.

Kasnije se naziv naselja na području današnjeg grada Bosanskog Šamca mijenjao na vrlo čudan način. Barem je tako predstavljan na zemljovidima iz tog vremena.

Tako već na zemljovidu iz 1869. godine imamo Bosanski Šamac, da bi već na zemljovidu iz 1871. godine ponovo bio prikazan kao Kušeto. Pak na zemljovidu iz 1878. godine nosi dupli naziv, Šamac i Azizie i bala. Već je Šamac postao novi grad kojeg su nastanili prognani muslimani iz Srbije.

Na novijim zemljovidima Šamac se navodi isključivo kao Bosanski Šamac.

Ostale zanimljivosti

Zanimljivo je da su na zemljovidu iz 1788. Bošnjaci kod Županje imali naziv Bosniazi, a Babina Greda i Štitar se zvali jednako kao i danas.

Rijeka Tolisa na zemljovidu iz 1788. godine nosi naziv Bella Perka. Naselje Tolisa se ne navodi iako se na zemljovidu 8 godina ranije spominje kao naselje Tolisan.

Na zemljovidu iz 1788. godine nalazimo naselje Jurin brod koje je smješteno između Domaljevca i Šamca. Karta je vrlo neprecizna. Jurin brod bi mogle biti Grebnice, ali i Tišina ili neko sasvim drugo naselje koje je postojalo na tom području. Nadamo se da će povjesničari moći nešto više reći o tom naselju.

Imamo dokument koji govori da se rječica Između Tišine i Šamca naziva Žendrag. Riječ je o prvom broju novina koje su izašle potkraj 19 stoljeća i koje su nosile taj naziv po rječici Žendrag. Lokalno stanovništvo i danas taj rukavac zove tim imenom. Međutim, na svim kartama iz 18. i 19. stoljeća ta rječica je bila upisana kao Žandrak.

Učajak je toponim za zemljište na slavonskoj strani nasuprot današnjeg naselja Grebnice. Učajak je izraz koji se koristi godinama. Međutim, zemljovidi iz 18 i 19 stoljeća govore da je taj toponim mijenjao ime. Tako se 1780. godine zove Vučajak, a 1865. Vučjak, da bi već 1869. postao Učaja. I konačno u novije vrijeme Učajak.

Zemljovid iz 1883. godine vrlo je precizno rađen. Već se vidi da je tehnologija izrade karata daleko uznapredovala i da se zemljovidi iz tog vremena gotovo pa ne razlikuje od najnovijih karata za neko područje. Čak što više, već duže vrijeme teško da se mogu naći zemljovidi sa ucrtanim selima, pogotovo onim manji. Uglavnom se prikazani gradovi dok se sela uglavnom izostavljaju. Pogotovo na kartama manjeg omjera.

Za izdvojiti na zemljovidu iz 1883. godine možemo još ucrtane prikaze nadmorskih visina na određenim kotama. Tako izdvajamo neke: Za Kruškovom Polju stoji da je na 92 m nadmorske visine, Hasić na 90 m, Tišina na 89 m, Novo selo na 88 m, Bazik na 86 m, Tolisa na 87 m, Kostrč na 86 m, Orašje na 87 m, Matići na 87 m itd.

Što na kraju reći? Uradili smo mukotrpan posao. Trebalo je sve ove zemljovide prvo pronaći, pa sortirati ih po godinama kada su nastali. Tek onda na njima tragati za toponima i uspoređivati ih kroz godine. I u konačnici sve otipkati i prenijeti na web stranicu.

Nešto od prikazanog smo znali. Naučili smo i nešto novo. Neki čitatelji će po prvi put saznati neke informacije o svom selu. Bit će onih koji će demantirati napisano. Što znači da nisu pažljivo pročitali cijeli tekst. Ali nije zgoreg da ponovimo na kraju. Dakle, ne iznosimo ovdje eksplicitno nikakve povijesne činjenice i argumente. Neko samo predstavljamo što se moglo vidjeti na kojem zemljovidu i to od onih koje smo uspjeli pronaći, a da su iz vremena 18. i 19. stoljeća kada se naša naselja po prvi put nalaze na zemljopisnim kartama. Zemljovidi s kojih smo vadili podatke su autentični zemljovidi iz tog vremena. Sve ostalo nije bilo predmet ovog našeg rada.

Naša je javnost mogla imati uvid i u mnoge druge zemljovide. Nalazili smo ih u udžbenicima povijesti (istorije). Međutim, gotovo svi ti zemljovidi u udžbenicima nisu bili autentični nego su crtani, poglavito na temelju indicija, za potrebe udžbenika.

Za potrebe ovog teksta pronašli smo podataka da su na području današnje općine Orašje u 19. stoljeću postojala naselja sa ovim nazivima Gradić (Matići), Nenavište (Tolisa) i Trgovište (Donja Mahala). Međutim, te tvrdnje se ničim ne dokumentiraju. Neke su sigurno neistinite, a tako se povijest ne piše. Jer Nenavište nikad nje bio naziv za Tolisu. Nenavište su bile srednjovjekovna župa na području današnje Modriče. Na Austrijskim i Austro-Ugarskim kartama, koje su u to vrijeme bile vrlo precizne i točne nigdje se ne navode ovi nazivi za ova tri posavska sela.

Također, u udžbenicima i inim knjigama iz povijesti su objavljeni mnogi povijesni tekstovi u kojima se spominju naselja iz obrađenog vremena. Međutim, nije rijedak slučaj da se takvi tekstovi kose sa prikazanim na autentičnim zemljovidima iz 17., 18. i 19. stoljeća. Autentični zemljovidi su najbolji dokument koji argumentirano govori o određenim povijesnim činjenicama. Naravno, ne treba sve zemljovide, a pogotovo one iz 17. i 18. stoljeća uzimati zdravo za gotovo, ali im treba dati na važnosti kao na pisanom dokumentu, jer oni to zapravo i jesu.

Bilo bi lijepo kada bi netko ovu temu dodatno istražio. A svaka argumentirana sugestija dobro će doći. Možda doprinese tomu da naučimo nešto novo što bi bilo korisno jer iz naše ne tako davne povijesti imamo vrlo malo pisanih tragova.

Za portal domaljevac-samac.com priredio Perica Dujmenović