Protekle dvije godine imali smo pandemiju korona virusa pa je i ova tradicija proslave kirbaja poremećena na način da se nije znalo slavili se, tko slavi, kako se slavi. Koliko se gostiju može okupiti u isto vrijeme i sl.
Ove godine, hvala Bogu, nema nikakvih smetnji pa se tradicija i običaj proslave Spasova može slaviti kako je uvijek u Baziku i bilo.
Po slobodnoj procjeni na Spasovo se broj stanovnika u Baziku udvostruči. Iako su brojni Bazičani vani i nisu u svom Baziku broj gostiju koje će Bazik na Spasovo dočekati premašit će broj iseljenih i čak će ga utrostručiti.
Makar jedan dan Bazik ponovo živne. Ponovo se osjeti dašak života u ovom našem posavskom selu.
A kad prođe Spasovo opet ćemo po starom. Pustoš i blijeda kopija od onoga što je Bazik bio.
Nažalost takva su vremena. Takva nam je kob. Takav nam je horoskop. I pitam se kako se u našem primjeru može protumačiti ona poslovica da je svaki čovjek kovač svoje sudbine.
Jesmo li mi Bazičani s namjerom iskovali ovakvu sudbinu da nas je više svugdje nego u svom Baziku?
Teško je dati pravi odgovor na ovo pitanje. Pogotovo što mnogi misle da je ipak bilo bolje otići iz Bazika i svoju sudbinu učiniti snošljivijom, s manje stresa i problema, i s manje brige što će nam sutra donijeti.
Bilo kako bilo, onaj tko je ostao u Baziku danas slavi i dočekuje svoje goste. A sutrašnji dan će već doći i bit će nam kako će nam biti.
Na blagdan Spasova, tradicionalno misa posvećena blagoslovu polja održava se u Baziku. Jedno vrijeme smo mise imali pored nogometnog igrališta, a već nekoliko godina misno slavlje se služi ispred mjesno doma u centru sela.
Tako je bilo i ove godine. Misu i blagoslov polja predvodio je naš župnik fra Marijan Mićo Živković. Na platou ispred doma okupio se lijep broj mještana Bazika i susjednih sela.
Donosimo još par fotografija koje smo uspjeli osigurati za potrebe ovog članka.
Za domaljevac-samac.com priredio Perica Dujmenović