Kakva su to došla vremena? Svjedočimo li ozbiljnijim klimatološkim promjenama ili aktualni poremećaji čine samo jednu slučajnu klimatološku fazu koje su i ranije možda bile uobičajene.
Zapravo ne znamo kakve su bile klimatske promjene prije 100, 200 ili više godina.
Ali vidimo što se događa u zadnjih 50 godina ili koju godinu više, jer osobno možemo svjedočiti smjenama zima i ljeta i klimatološkim promjenama koje nas u našem životu prate.
Zadnja velika poplava iz 2014. godine samo je jedan pokazatelj da se s klimom nešto krupnije događa.
Zima zna još pokazati svoje zube, ali posljednjih par godina imamo vrlo malo dana s velikim temperaturnim minusima. Prošla zima jedva da je imala nekoliko dana s minusima od -7 ili -8 stupnjeva Celzijusa. Možda da je neko jutro bili i malo hladnije, ali ako je i bilo broj takvih dana se može na prste prebrojati. Tko se sjeća jakog snijega još?! Očekivali smo ga prošle zime. Izjalovio se.
A oni stariji znaju kako smo već krajem studenog znali imati dosta snijega. Otuda valjda i narodna izreka: Sveta Kata baca snijeg za vrata.
Temperature od -20 stupnjeva Celzijusa nisu bile rijetkost. Znala je Sava zamrznuti. Da ne govorimo o lokalnim barama. Zimi su bile omiljena klizališta za djecu. Danas osnovnoškolci jedva da znaju što je led.
S druge strane ljeta su postala ubitačna. Nekada smo ljetne temperature sa 32 stupnja Celzijusa smatrali ubitačnim i ekstremno toplima. A ove godine već krajem lipnja smo imali temperature od 39 stupnjeva. Srpanj je nastavio jednako. 36, 37 i više stupnjeva u hladu nisu bili rijetkost.
I nakon dugo vremena konačno nam je stiglo osvježenje u obliku kiše. Najavljuje se da će biti još padalina, ali i vrlo visokih temperatura zraka. Do Gospojina (15.08.) sigurno, ali u zadnje vrijeme pravo osvježenje znali smo dočekati tek polovinom rujna.
A što sve te klimatske promjene znače za nas u Posavini? Na području gdje se stanovništvo u velikoj mjeri bavi poljoprivredom. A klimatski uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju su jedan od ključnih čimbenika.
Od smjene godišnjih doba, temperaturnih maksimuma i minimuma, o količini padalina i svemu što ide uz klimatska obilježja ovisi i izbor poljoprivrednih kultura koje će se uzgajati.
Klima je bila takva da su Posavci uspješno na svojoj zemlji uzgajali žitarice. Kukuruz i pšenicu prvenstveno. Tu je i soja. Tradicionalno, manje je bilo ostalih biljnih kultura, ali u osnovi nema što se nije sijalo i sadilo.
S druge strane južno voće za nas Posavce bilo je egzotično voće koje se uvozilo i koje smo nekada imali rijetko priliku kupiti čak i bolje opskrbljenim trgovinama. Danas je i trgovina uznapredovala pa se svakakvog voća i povrća može kupiti gotovo tijekom cijele godine.
No klimatske promjene postale su izazov da se ovdašnje stanovništvo okuša i u nekim kulturama koje su nekada kod nas bile nezamislive. Pojedini su zasadili egzotični kivi. I kivi se pokazao kao voće koje kod nas može i te kako uspijevati. Ove naše zimske temperature podnosi sasvim uspješno.
Nemali broj dvorišta krase stabla smokve. Nekada je smokva bila nezamisliva na našem području. Redovito bi izmrzla i da netko dočeka da mu plod sazrije bilo je uistinu rijetko. Unazad par godina mnogi se već hvale da imaju smokve u izobilju tako da je smokva postala odomaćena i u Posavini. Tko bi na to pomislio prije nekih 30 ili više godina.
Ima pokušaja uzgoja limuna i mandarina. Uglavnom sam ih viđao u većim saksijama koje se za vrijeme zime unose u zatvorene prostorije. Ali tko zna, ako ovako potraje možda će potreba za ušuškavanjem tih južnih vrsta voća prestati.
Vjerojatno su vrijedni Posavci probali sa još nekim voćnim vrstama iz toplijih, južnijih, krajeva. Ne znam je li komu što uspjelo. Ali da će netko pokušati u Posavini uzgajat banane i da će u tomu uspjeti, e to je zadnje na što bi čovjek mogao pomisliti. Doduše, čuo sam i ranije da je bilo takvih avanturističkih pokušaja u kontinentalnim dijelovima, ali do sada nisam imao prilike vidjeti. I priliku da svojim očima po prvi put vidim stablo banane ukazao mi je naš sumještanin Jozo Mamuzić.
Jozo i supruga Nada dobili su jednu sadnicu banane i posadili su je u svom dvorištu. Onako, čisto da probaju. Više iz znatiželje nego iz uvjerenja da će uistinu dobiti stablo banane koje će moći dati plod.
Posjetio sam ih neki dan i osobno se uvjerio, pa i kamerom dokumentirao cvatnju banane nakon koje se očekuje plod.
Malo sam progooglao i vidio da i drugdje u sjevernijim krajevima ljudi sade banane. Uglavnom je to sadnja po dvorištima koja prvenstveno služi kao ukras, ali eto može se dobiti i rod.
Nije li to sve malo čudno? Prije par godina smio bih se okladiti da je proizvesti banane kod nas nemoguće. Da apsolutno nema smisla. A koliko uistinu ima smisla kod nas saditi banane može se znati ako se nešto zna o bananama.
Iako je banana voćka tropskog i suptropskog pojasa to ne znači da banana voli jako sunce i velike žege kakve mi imamo ovih dana. Dakle, banane najviše vole dnevne temperature između 20 i 30 stupnjeva Celzijusa. Što znači da nije ljubitelj pretjeranih žega, a posebice ne voli kad malo zahladni, a mrazovi da se i ne spominju. No, bit će da je banana puno žilavija voćna vrsta i da može podnijeti puno veći raspon temperatura nego se to u prvi mah misli.
Ako i sami poželite uzgojiti stablo banane trebate znati da je iz banana koje kupujemo u trgovinama nemoguće proizvesti sadnicu. Dakle plod banane ne može poslužiti za razmnožavanje. Neke banane se proizvode iz sjemena, ali takve banane su obično divlje banane i nisu jestive. Banane koje poznajemo proizvode se iz sadnica. I moguće ih je kupiti u malo bolje opskrbljenom rasadniku. Drugi način kako možete doći do banane je da dobijete ili kupite presadnicu koje niču kao izdanci uz već postojeća stabla banana. Banane ne bi trebali saditi gusto jer traže veliki prostor. A dobra stvar je što se mogu saditi i tijekom ljeta. Ali obično se sade u proljeće.
Mogu se saditi u posude, u plastenicima i staklenicima i na otvorenom. S tim da na otvorenom treba puno njege jer banana ipak nije voćna vrsta našeg područja. Moguće je čak bananu koju ste posadili na otvorenom pred zimu iskopati i prebaciti u veću posudu koju ćete uspremiti u zatvoreno kao bi izbjegli mrazove koje banana ne podnosi. Ali primjer sa postavljenih slika načinjenih kod Joze Mamuzića u Baziku govore da banane mogu uspjeti i na otvorenom. Da bi ju sačuvali tijekom zime pred prve mrazove stablo banane se prikrati na visinu od jednog metra. Stablo se zaštiti i izolira što je moguće bolje kao bi odoljelo nastupajućim mrazovima. I ako zima nije prejaka na proljeće imamo drvo banane koje se iz sačuvanog dijela stabla brzo razvije i na kojem naraste nova krošnja. Stigne dati i plod.
Banane su uglavnom otporne na bolesti i nemaju prirodnih štetnika. Uostalom kao i svaka nova voćna vrsta koja se uzgaja daleko od mjesta iz kojeg je potekla.
Više o uzgoju banana možete potražiti na Internetu. A ovaj tekst samo ilustrativno pokazuje da su čuda moguća i da praktično više nisu čuda, jer imamo primjere koji pokazuju da se klima ipak mijenja i da se stvaraju uvjeti proizvodnje biljnih vrsta za koje smo smatrali da kod nas nikako nisu moguće.
Ako uspijem fotografirati kada prispije plod svakako ću nadopuniti ovaj članak s novim fotografijama.
Za domaljevac-samac.com Perica DUJMENOVIĆ